Poslije saobraćajke, stižu Mujo i Haso na kapiju raja. Tu ih sačeka gospodin u bijelom pa im kaže:
Gleda ga Mujo bijelo pa mu kaže:
"Pa zašto smo dolazili, jarane ovdje je isto kao na Balkanu"!
Prošlo je više od dvije godine otkako se Joe Dimeo zadnji put mogao nasmijati.
Dimeo je u julu 2018, kao 20-godišnjak, zaspao za volanom, izgubio kontrolu nad vozilom i udario u rub puta nakon čega se auto zapalio.
Spasio ga je prolaznik, koji ga je hrabro izvukao iz vozila prije nego što je ono eksplodiralo. Dimeo je zadobio opekline trećeg stepena na gotovo 80% tijela. Ostao je bez kapaka, ušiju i većine prstiju. Takođe je imao velike ožiljke na licu i vratu koji su mu djelimično prekrivali oči i zbog kojih se otežano kretao, piše CNN.
Operacija je trajala 23 sata
Ove srijede su ljekari bolnice NYU Langone saopštili kako su, nakon 23 mučna sata operacije, uspjeli Dimeou transplantirati kožu lica i ruke. Operacija je obavljena u avgustu prošle godine, ali ljekari su čekali neko vrijeme da je proglase uspješnom jer je trebalo vidjeti hoće li doći do odbijanja transplantanata.
"Do sada je uspješno izvedeno preko stotinu transplantacija ruku i skoro 50 transplantacija lica. Dakle, nije bilo razloga zašto ne bismo mogli uspješno obaviti oba procesa", rekao je u srijedu ljekar Eduardo Rodriguez, voditelj tima koji je izveo transplantaciju.
Do sada su na svijetu bila dva puta pokušaja transplantacije lica i ruku, ali obje operacije su bile neuspješne.
"Morali smo izbjeći infekciju, trebalo je sve izvesti što je brže moguće. Morali smo pažljivo birati donora i primijeniti najsuvremeniju tehnologiju kako bismo osigurali uspjeh. Upravo to smo i učinili. Joe je zdrav, mlad, jak, voli vježbati, zdravo jede i snažno je želio da ova operacija uspije", kazao je Rodriguez.
Uzeli tkivo od umirućeg donora
U operaciji je učestvovalo 80 ljudi iz šest hirurških timova. Izvodila se u dvije operacijske sale. U jednoj su ljekari uklonili tkivo lica i ruku s umirućeg donora i zamijenili ga s 3D protezom.
"Uvijek počinjemo operaciju minutom ćutnje kako bismo odali počast porodici donora. Treba imati na umu da se neko mora odreći svog života kako bi drugi mogli nastaviti živjeti", napomenuo je Rodriguez.
Nakon toga su u drugoj sali ljekaru Dimeou pričvrstili novo lice i ruke. Zatim je bio na odjelu intenzivne njege četrdeset i pet dana te dva mjeseca na stacionarnoj rehabilitaciji.
Mladić je uskoro naučio otvoriti nove kapke, micati novim rukama i ponovno se smiješiti.
Pita Mujo Hasu:
- "Šta ti misliš o poskupljenju goriva?"
- "Mene ne mogu zeznuti, ja uvijek točim za 20 KM."
Plavuša peca dobrih pola sata, a riba ni da trzne. Nailazi lovočuvar i kaže plavuši:
- Oprostite, gospođo, ali ovdje možete pecati samo sa dozvolom!
Na to će plavuša:
- Joj, jesam ja glupa, ja čitavo vrijeme pokušavam s glistama!
Momak u taksiju jede čokoladu i taksista mu kaže: "To će ti uništiti zube."
Momak odgovara: "Moj djed je živio 102 godine."
"Zato što je jeo čokoladu?", pita taksista.
"Ne, nego zato što je gledao svoja posla!", momak će otresito.
Mujo i Fata legli da spavaju, ali Mujo se stalno vrti i okreće, pa ga pita Fata:
- Mujo, bolan, šta t' je?
Mujo uzdahne:
- Dužan sam Hasi nekol'ko hiljada eura, a ne mogu da vratim...
Fata otvori prozor i zaviče:
- Haso, Haso!
Javi se Haso iz susjedne zgrade:
- Šta t' je ženo, šta me budiš u pola tri ujutro?
Fata se zadere:
- Mujo t' neće vratit' pare!
Vrati se Fata, okrene se Muji i kaže mu:
- Sad ti lijepo spavaj, a on nek se okreće!
Poslije saobraćajke, stižu Mujo i Haso na kapiju raja. Tu ih sačeka gospodin u bijelom pa im kaže:
Gleda ga Mujo bijelo pa mu kaže:
"Pa zašto smo dolazili, jarane ovdje je isto kao na Balkanu"!
Dokazano je da smijeh zbližava ljude, otklanja stres i ublažava bolesti, pa se zbog toga i primjenjuje u pojedinim terapijama. Zarazan, zdrav smijeh u društvu prijatelja pomoći će nam da se oslobodimo bola zahvaljujući hemijskim supstancama nalik opijatima, koje nam u tom trenutku preplavljuju mozak.
Stručnjaci tvrde da je 15 minuta smijeha dovoljno da se prag bola podigne za 10 odsto. Zaštita od bola koju pruža smijeh, po svemu sudeći, dolazi od endorfina, kompleksne hemijske supstance (neurotransmitera) koja pomaže u prenošenju nervnih impulsa među nervnim ćelijama, ali i ublažava djelovanje fizičkog bola i stresa. Endorfin se luči i prilikom drugih fizičkih napora, kao što su joga, plivanje, trčanje…
Naučnici vjeruju da se za vrijeme smijeha ovaj hormon luči nehotičnim, repetitivnim mišićnim spazmom kada samo izbacujemo vazduh bez udisanja.
Ova disajna vježba je veoma iscrpljujuća, pa samim tim dolazi do lučenja endorfina. Prema jednoj teoriji, smijeh pomaže transmisiju signala privrženosti, učvršćujući time vezu među ljudima. Prema drugoj teoriji, smijeh u grupi podstiče društvenu saradnju i kolektivni identitet, pa stoga predstavlja evolucionu alatku koja čovjeku pomaže u preživljavanju.
Smijeh otklanja stres i umor
Komikoterapija je način liječenja koji primenjuje smijeh i prijatne emocije kao jedan vid lijeka. Pokazalo se da smijeh zbližava ljude, ali i da se bori protiv stresa i drugih bolesti. Takođe, otklanja osjećaj zamora. Prilikom smijanja aktiviraju se mišići lica, grla i grudnog koša. A kada je smijeh grohotan, uključuju se gotovo svi mišići koji se nalaze u ljudskom tijelu. Naučnici su shvatili da, ako se u toku jednog dana nasmijete stotinak puta, postići ćete isti efekat kao da ste se bavili nekim sportom oko 15 minuta.
Dok se smijemo, snižava nam se krvni pritisak, povećava protok krvi kroz organizam i snabdijevanje krvi kiseonikom, a smanjuju se lučenje hormona stresa i osjećaj bola, čime se raspoloženje dosta poboljšava. Takođe, poznato je da raspoloženje ostaje dobro oko 45 minuta nakon što prestanemo sa smijehom.
Kako do sreće i zadovoljstva
Osim što je smijeh kompleksna psihološka manifestacija o čijem se nastajanju malo zna, smijeh je specifičan i po svojoj socijalnoj osnovi. On je društvena pojava specifična za čovjeka u interakciji sa drugim čovjekom. To znamo jer se zaista rijetko sami smijemo.
Prvi osmijeh primijetićemo kod bebe stare 3 do 4 mjeseca i to je, baš kao i plač, način na koji dijete komunicira sa majkom i okolinom. Taj oblik neverbalne komunikacije od tada, pa do kraja života ostaje stalno prisutan i korišćen u najraznovrsnijim prilikama. Djeca se smiju kada su sretna i zadovoljna, i to više sa ostalima u društvu nego kada su sama. Živahna i vesela djeca više vole da se igraju sa vršnjacima koji su sličniji njima nego sa mirnom i povučenom djecom. Ono što će djetetu najprije izazvati radost i smijeh jesu lijepo iznenađenje, glupiranje odraslih, ispunjena želja, šala i igra i slično.
Iz ovoga možete zaključiti da i u najcrnjim danima, umjesto što potiskujete smijeh jer smatrate da je situacija previše ozbiljna da biste se smijali, trebalo bi da se iz sveg glasa smijete. Kao što vidite, postoji naučna činjenica koja dokazuje da će vam to pomoći da podignete raspoloženje i razmišljate pozitivnije.
ljepotaizdravlje.ba