Kućni ljubimci i djeca
Ako imate dijete i razmišljate da nabavite kućnog ljubimca ili ako imate kućnog ljubimca i beba je na putu (ili u planovima) – ovaj je članak za vas!
Premda smo kod odabira kućnog ljubimca skloni birati prema ljepoti i simpatičnosti pojedine vrste ili pasmine životinja, to nam ne bi smio biti jedini kriterij. Za odabir odgovarajuće životinje trebalo bi uzeti u obzir osobnost, zdravlje, dugovječnost, inteligenciju životinje, te naše mogućnosti da zadovoljimo sve potrebe životinje.Danas se zna da je odrastanje uz kućnog ljubimca za djecu vrlo poželjno, te ima pozitivan utjecaj na fizičko i psihičko zdravlje. No, da bi dijete razvilo kvalitetan odnos sa životinjom, roditelj mora preuzeti odgovornost, pogotovo kada se radi o djeci mlađoj od 10 godina.
Najbolje je kada roditelj već ima iskustva s tom vrstom životinje koju želi za svoje dijete. Nadalje, uvijek bi trebalo unaprijed potražiti informacije o potrebama i ponašanju vrste kojoj kućni ljubimac pripada.
Osim toga, roditelj mora biti svjestan da je ipak on glavni i odgovorni za životinju. Svojim primjerom mora pokazati djetetu kako se treba brinuti o životinji i kako se ophoditi sa životinjom.
Ponašanje djece razlikuje se od ponašanja odraslih ljudi, pa zbog toga i životinja treba biti socijalizirana u društvu djece. Dakle, ako znamo da se životinja dobro osjećala i primjereno ponašala u društvu odraslih ljudi, to je poželjno – ali nije dovoljno da bismo bili sigurni da će se isto ponašati kada su djeca u pitanju.
Ukoliko roditelj propusti posvetiti pažnju izgradnji kvalitetnog odnosa između djeteta i kućnog ljubimca, brojni su problemi koji mogu nastati. I djeca i životinje mogu doživjeti traumu, biti ozbiljno ozlijeđeni ili čak mrtvi. Bez obzira što je danas moguće preudomiti životinje, roditelj treba razmisliti kakvo će iskustvo i pouku dati djetetu.
Photo by Jonathan Smith on Unsplash
Kako pripremiti kućnog ljubimca na dolazak djeteta?
Priprema treba početi nekoliko mjeseci prije dolaska bebe!
Ako ljubimac ima neki problem u ponašanju, unaprijed ga počnite rješavati. Najbrži način je da potražite pomoć savjetnika za ponašanje. No, budite svjesni toga da ćete vi morati raditi na rješavanju tog problema još neko vrijeme jer stvaranje novih navika traje i kod ljudi i kod životinja. Najčešći problemi u ponašanju koje hitno trebate početi rješavati su agresija, posesivnost, strah, učestalo glasanje, obavljanje nužde po kući,…
Dodatno, prije dolaska bebe odvedite ljubimca na kompletni zdravstveni pregled kod doktora veterinarske medicine. Ne želite da ljubimac ima neki zdravstveni problem zbog kojeg će biti nervozan. Osim toga, želite biti potpuno sigurni da ljubimac neće prenijeti neku zoonozu na bebu.
Tijekom vremena koje je pred vama postepeno smanjujte količinu pažnje (vremena) koju poklanjate ljubimcu. Na primjer, ako imate pse i bavite se nekim psećim sportom, nemojte očekivati da vaš ljubimac jedan dan intenzivno trenira, pa onda narednih nekoliko mjeseci miruje. Ako imate svoje jutarnje rituale maženja, opraštanja kada idete na posao ili se vraćate, budite sigurni da će se vaš vremenski raspored promijeniti kada dođe beba. Nemojte da ljubimac misli kako je dolazak bebe promijenio njegov svijet na gore – počnite s promjenama prije bebe.
Konačno, pripremite ljubimca na zvukove kao što je bebin plač, mirise koje imaju proizvodi koji se koriste za bebe, te na izgled bebe (može vam poslužiti lutka). Ukoliko netko od vaših prijatelja ili rodbine ima bebu, promatrajte kako se vaš ljubimac ponaša kada beba dođe u posjetu, i pokušajte ljubimcu dolazak bebe učiniti zabavnim, ugodnim, bez da osjeća nelagodu.
Zatim, dolazak bebe može značiti i novi razmještaj u stanu/kući. Pazite kamo selite akvarije i kaveze – životinje mogu biti jako osjetljive na to. Ako selite zahod od mačke, kunića ili tvora – učinite to postepeno: pomalo ga pomičite na novo mjesto. Pri tome pratite kako to životinja prihvaća, odnosno nemojte se iznenaditi ako pronađete da je nuždu obavila ne prijašnjem mjestu.
Photo by Picsea on Unsplash
Ako ljubimci smiju na krevet, unaprijed počnite vježbati da ne idu na krevet na koji ćete stavljati bebu. Ovo može biti važno zbog sigurnosti i bebe i ljubimca. Ukoliko sve bude bilo dobro, lako ćete se kasnije vratiti na staro. No, na početku – budite oprezni.
Kako skraćujete vrijeme i aktivnosti sa svojim ljubimcem, tako mu nabavljajte igračke kako mu ne bi bilo dosadno. Posebno su dobre interaktivne igračke koje će zaokupiti pažnju vašeg ljubimca. Ako je potrebno, pronađite osobu koja će se s njime dodatno baviti. To bi moglo biti potrebno za jako aktivne ljubimce i vrlo inteligentne, kao što su neke pasmine pasa i neke vrste velikih papiga. Tu osobu ćete također morati postepeno uvoditi u društvo svog ljubimca, pa počnite na vrijeme.
Dan kada dolazi beba u dom u kome već živi kućni ljubimac
Kod ulaska u kuću pozdravite se s ljubimcem na uobičajen način, a dlakavcu omogućite da vas pomiriši – pernatima miris nije bitan. Pri tome neka druga odrasla osoba drži dijete. Zatim, omogućite dlakavcu da pomiriši djetetove stvari.
Ako sve prolazi mirno, možete dozvoliti da dlakavi ljubimac pomiriši i djetetove noge. No, nemojte životinji približiti glavu djeteta. Opet, ovo je samo oprez na početku, kasnije sve može biti lakše.
Uvijek nadzirite interakcije i nagrađujte ljubimce za lijepo ponašanje. Ovako će to biti dok dijete ne bude imalo 10 godina! Općenita preporuka je da se tek djecu koja imaju 10 i više godina može ostavljati bez nadzora sa životinjama.
Na svaku naznaku agresije, odnesite bebu iz prostorije i potražite savjet stručnjaka!
Photo by Annie Spratt on Unsplash
Koji kućni ljubimac je najbolji za vašu obitelj?
Djecu treba učiti da se prema životinjama ophode mirno, tiho i nježno. Ako su djeca jako uzbuđena, treba ih maknuti od životinja. Odnos mora biti zabavan i nagrađujući, a ne bolan i zastrašujući. Kod nas ljudi izraz ljubavi je grljenje, no za životinje to nije tako. Osim što ih stiskanje može boljeti i prestrašiti, to kod nekih vrsta životinja može imati drugačije značenje u komunikaciji (npr. kod pasa). Zatim, važno je da se djeca ne unose u lice životinjama – to se događa kada djeca žele poljubiti životinju. No, životinja to može drugačije protumačiti, i ozlijediti djetetu lice. U tom slučaju ne može se kriviti niti dijete niti životinju – jedini krivac je odrasla osoba koja je trebala nadzirati odnos!
Ljubimci moraju imati mogućnost maknuti se od djece kada žele.
Važno je djecu naučiti da ne diraju životinje kada spavaju, kod hranjenja (ili žvakanje kosti ili igračke), kada se tjeraju ili imaju mladunce, kada su u stresu, ranjene ili bolesne, te posebno one koje su zavezane (lanac), u malenom ograđenom prostoru, u boksu, automobilu i sl. To je osobito važno ako nema odraslih osoba u blizini i za vrućeg vremena (kada životinje mogu biti dodatno nervozne).
Psi i djeca
Pas koji živi s djecom treba biti dobro socijaliziran!
Štene možete uzeti samo ako imate vremena za njegov odgoj, imate iskustva s psima, imate novaca za veterinara, te imate vremena i novaca da ga vodite na trening. Školica za pse ili trening mora se temeljiti na potkrepljivanju željenih ponašanja (nagrađivanju)! Naime, psi koje se kažnjava (dresura) mogu reagirati nepredvidivo i kao takvi nisu dobro društvo za djecu.
Zatim, odabir veličina psa ovisit će o uzrastu djeteta. Premda roditelji vole nabaviti pse malenih pasmina za dijete, zapravo je bolje uzeti psa srednje veličine ili većeg. Djeca rado dižu u ruke male pse, i to na način kako se psima ne sviđa, te zbog toga nastaju problemi s agresijom. Osim toga, neke pasmine malih pasa su dosta živčane, pa kao takve uopće nisu za djecu.
Prema osobnosti, za djecu su najbolji psi koji su inteligentni, miroljubivi i srednje energije.
Neke pasmine imaju reputaciju da su dobre s djecom, kao na primjer labrador retriver, zlatni retriver, pudla, bigl, bokser, bostonski terijer, mađarska vižla, njufaundlender, itd. Ipak, treba biti oprezan zato što unutar pasmine osobnost može varirati, te dobra ili loša socijalizacija može biti od ključne važnosti. Osim toga, najpopularnije pasmine sve češće nose neke urođene bolesti (genetika), pa kao takve mogu biti nepoželjne za društvo djece. Na primjer, ako pas ima bolesne kukove može biti nervozan zbog bolova ili pas koji ima tupastu (prekratku) njušku može patiti jer ne može normalno disati. Zbog toga će neke pse biti potrebno često voditi veterinaru ili čak eutanazirati – što će za djecu biti šok, umjesto lijepog iskustva odrastanja uz voljenog ljubimca. Dakle, preporuča se kupovanje pasa samo od provjerenih uzgajivača!
Kod udomljavanja dobro je uzeti psa koji je bio na kućnom čuvanju, po mogućnosti kod nekoga tko ima djecu. U skloništima mogu biti psi koji su imali dobra iskustva s djecom, i bit će savršeno socijalizirani – do onih koji su ozbiljno traumatizirani i nisu za svakog udomitelja (pogotovo ne za djecu).
Osim toga, možete testirati psa na tipične situacije, kao što su uzimanje igračke, doticanje zdjelice s hranom, diranje po svim dijelovima tijela, reakcija na bebina kolica,… Ipak, treba znati da se ponašanje psa koji je u skloništu može razlikovati od ponašanja kada pas dođe u novi dom – ta promjena može biti i na bolje i na gore. Ako se odlučite na udomljavanje, poslušajte savjet osoblja skloništa!
Mačke i djeca
Mačka koja će živjeti s djecom treba biti dobro socijalizirana. Prema osobnosti mačka koja se može najbolje slagati s djecom je ona koja podnosi glasne zvukove i nagle pokrete, druželjubiva je, voli da je se dodiruje i mazi, nije sklona grickanju i primanju s kandžama, mirna je i prilagodljiva.
Uvijek treba uzeti u obzir da će mačka koja nije mazna i ne voli buku biti nesretna u društvu djeteta, zbog čega mogu proizaći drugi problemu u ponašanju (agresija, pišanje po kući, i sl.).
Neke od pasmina za koje se smatra da se bolje slažu s djecom su abesinska mačka, američka kratkodlaka mačka, sveta birmanska mačka, burmanska mačka, maine coon i ragdol. Opet, treba naglasiti da osobnost unutar pasmina može varirati! Mačke treba uvijek kupovati samo od provjerenih uzgajivača.
Kod udomljavanja najbolje je udomiti odraslu mačku za koju se već zna da ima gore navedene osobine. Djeca loše podnose kada ih mačići grebu i grizu, a za mačiće je to prirodno ponašanje i faza u odrastanju koju moraju proći. Zbog toga ih se ne smije kažnjavati. Dakle, kod udomljavanja uzmite mlađu mačku, ali ne maleno mače. Svakako poslušajte savjet osoblja udruge od koje udomljavate mačku. (argos)
