Kada poželite najbolju poslovnu komunikaciju

Šta je tripanofobija?

Laički rečeno, tripanofobija predstavlja strah od igala koje se koriste pri medicinskim procedurama. On je takođe klasifikovan i kao anksiozni poremećaj.

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku Američke fizijatrijske asocijacije, strah od igala je specifična fobija.

"Ona počinje racionalno i razvija se kao upozorenje da se nešto opasno dešava", kaže Petros Levounis, profesor na departmanu psihijatrije u medicinskoj školi Rugers u Nju Džersiju i dodaje: "Ipak, inicijalni, normalni mehanizam samoobrane, koji nastaje kao namjera da se zaštitimo od bola, može da se intezivira i da postane psihijatrijski poremećaj."

Tripanofobija predstavlja problem kada su brojne zdravstvene procedure u pitanju, počev od vakcinacije, preko davanja i/ili primanja krvi, do dobijanja anestezije. U literaturi ne postoji mnogo tema o tripanofobiji, ali su navedene neke teorije koje govore da je taj strah povezan s instinktom za preživljavanjem koji sprečava da nešto (u ovom slučaju igla) probada naše tijelo.

"Strah od bola ili strah od nepoznatog takođe igraju veliku ulogu. – Strah od nepoznatog, od toga da nemamo kontrolu, takođe može da utiče na tripanofobiju", kaže Džon Majer, autor knjige Porodično uklapanje: Pronađite balans u životu (engl. Family Fit: Find Your Balance in Life).

Simptomi variraju, ali meta-analize objavljene u časopisu SAGE Open Nursing govore da su najčešći simptomi straha od igala sljedeći:

• Iznenadan, ubrzan rad srca i povišen krvni pritisak pri samom pogledu na iglu

• Usporavanje srčanog ritma i pad krvnog pritiska pri pogledu na iglu

• Nesvjestica

• Ekstremni i neobjašnjiv osjećaj panike i anksioznosti

• Pridavanje velikog značaja proceduri u vezi s iglama

• Panični napadiTripanofobija i vakcinacija: Kako prevazići strah od igala
Lako je reći "samo idi i vakciniši se", ali to ne djeluje ako zaista imate fobiju od igala. Ipak, imajte na umu da je odlazak na vakcinaciju i u tom slučaju izvodljiv. Mnogi ljudi su i na društvenim mrežama priznali da su prevazišli strah kako bi se vakcinisali i zaštitili sebe i svoje bližnje. Evo kako i vi da učinite isto.Dok u zdravstvenoj ustanovi čekate na vakcinaciju
• Povedite prijatelja ili člana porodice da vam odvlači pažnju od samog čina vakcinisanja.

• Ako ipak idete sami, ponesite slušalice kako biste slušali opuštajuću muziku ili gledali klipove i videe dok čekate da vas prozovu u čekaonici.

• Medicinskom tehničaru obavezno kažite da imate fobiju od igala. Veoma je moguće da se stručna osoba s tim već susretala i da zna trikove koji mogu da vam pomognu.

• Prije dobijanja vakcine duboko dišite.

• Nemojte gledati u iglu.

Nakon vakcinacije

Čestitamo, pobijedili ste fobiju i to je velika stvar! Doktorica Galager preporučuje da kupite sebi nešto posebno te da se tako nagradite.

(Ljepota i zdravlje)

BANJALUKA - Centru za mentalno zdravlje JZU Dom zdravlja u Banjaluci, koji pruža psihološku podršku građanima, od početka pandemija se obratio znatno veći broj građana u odnosu na prethodne godine.

Kako saopštavaju iz ovog centra, najčešći razlozi zbog kojih im se građani javljaju su nesanica, strah, strepnja i sl.

"Najčešći razlozi javljanja građana u Centar za zaštitu mentalnog zdravlja naše ustanove su tegobe iz anksioznodepresivnog spektra, kao što su nesanica, gubitak apetita, strah, strepnja, bezvoljnost, loše raspoloženje, plačljivost i sl.", navode iz Centra za zaštitu mentalnog zdravlja.

Kako su saopštili, građani svih starosnih dobi se javljaju kako bi razgovarali i dobili savjet stručnjaka.

"Podjednako se javljaju mlađe i starije osobe kojima je potrebna stručna pomoć", navode iz Centra za zaštitu mentalnog zdravlja.

Centar za mentalno zdravlje JZU Dom zdravlja u Banjaluci pruža psihološku podršku svaki dan od sedam do 20 časova.

Građani se mogu javiti putem Skypea na adresi CZMZ Banjaluka ili na broj telefona 065/560759.

izvor: Nezavisne novine

Srpski vožd Đorđe Petrović Karađorđe, vođa Prvog srpskog ustanka, prezivao se Jovanović, a svoje prezime je promenio zbog straha od odmazde i krvne osvete!

Druga priča kaže da je to učinio kako bi zavarao trag Turcima!

Karađorđe ili Crni Đorđe bio je srpski vrhovni vožd od 1804. do 1813. godine, a rođen je 16. 11. 1762. u Viševcu, od oca Petra i majke Marice, s to su poznate istorijske činjenice. Međutim, malo je poznato da čuvenom srpskom voždu prezime nije bilo Petrović već Jovanović.

Prema zapisima, otac Karađorđa zvao se Petar Jovanović, a zbog čega je Crni Đorđe promenio prezime ima više teorija.Prema prvoj, on je uzeo prezime Petrović, po starom srpskom običaju da se deca prezivaju po očevom imenu, pa je tako Đorđe od oca Petra postao Đorđe Petrović.

Po drugom predanju, Karađorđe se 1785/86. godine oženio Jelenom Jovanović. Njeni roditelji su bili imućniji i nisu dali svoju ćerku, ali je Đorđe oteo i učinio svojom ženom.

Posle ženidbe Đorđe nije dugo ostao u Srbiji, jer je ubio Turčina i morao je da izbegne u Srem sa svojom porodicom. Tad zbog straha od odmazde Turaka svoje prezime Jovanović menja u Petrović, kako bi zavarao trag Osmanlijama.

Veza bi u jednom trenutku trebalo ili da postane ozbiljna ili nestane, a dobar dio onih koje nestanu ispare u izmaglici – straha od vezivanja. Vjerovatno i sami znate nekoga ko se panično boji zajedničkog života pa je nakon takvog prijedloga partnera/ice odlučio/la da raskine.

Stručnjaci to najčešće zove sindromom Petra Pana, a takvi ljudi jednostavno se ne vide u braku sve do kasnih srednjih godina.

“Upoznam nove ljude, svide mi se i možda ih čak i zavolim, ali nakon godinu dana shvatim da ako se jako vežem ostaćemo zajedno do kraja života i taj me osjećaj preplaši. Ne bih se mogao obvezati da cijeli život jedem samo hranu koju obožavam, pa kako da se onda obvežem da ostanem s istom osobom”, pita se jedan muškarac.

“Svaki put kada veza dođe do faze da bi trebalo da postane ozbiljna, počnem da se udaljavam od partnera i ne razumijem zašto je uvijek tako”, rekla je jedna djevojka.

Klinička psihološkinja Abigael San kaže da strah od vezanja nije psihološko stanje koje se može dijagnostikovati, ali da je taj strah i te kako stvaran i prisutan.

Ljudi koji se boje vezanja imaju ili loša iskustva iz prošlosti, ili vuku neke terete iz odnosa s roditeljima dok su odrastali.

Svi imamo potrebu da se vežemo uz druge ljude, ali ako je neka jaka veza “pokidana” kada smo bili djeca, to bi moglo stvriti problem u svim našim vezama u koje ćemo se upustiti u odrasloj dobi.

Isto tako, ako se strah od vezanja pojavio naglo, vjerovatno ste bili povrijeđeni u prethodnoj vezi i normalno je da osjećate strah, poručuje psihološkinja.

Često se misli kako muškarci češće od žena imaju strah od vezivanja, ali to nije tačno. Srećom, svi se ljudi mogu “izliječiti” straha od vezivanja, ali je nužno da to prepoznaju, razumiju i suoče se s tim. Prepoznajte trenutak ili period života koji vas je doveo do toga i suočite se s traumom i/ili gnjevom, pomozite sami sebi jer zapravo niko ne želi da ostane sam.

ljepotaizdravlje.ba