Biljka kafa (Coffea) je rod niskog rasta koji pripada familiji Rubiaceae. Otkrivena je prije oko hiljadu godina, a pretpostavlja se da vodi porijeklo iz Etiopije. Zanimljivo je napomenuti da su se bobice i lišće u početku koristili za okrepljenje, a tek potom su ljudi otkrili da mogu da peku i melju zrna i od praha kuvaju napitak.
Afrički nomadi su zrnevlje kafe miješali sa životinjskom mašću i začinima i tako pravili energetske pločice, ili su pak kuvali lišće i ljusku bobica i tako dobijali napitak bogat kofeinom, koji bi im pomogao da lakše podnesu duga i iscrpljujuća putovanja. Sufije su u 15. vijeku od kafe pravili vino koje im je pomagalo da ostanu budni tokom noćnih molitvi, a Arapi su već krajem 16. vijeka počeli da peku i melju zrna i kuvaju kafu sličnu današnjoj. Tajna je bila dugo čuvana, a izvoz ove čudesne biljke strogo zabranjen. U Evropu je kafa stigla ilegalnim putevima i veoma brzo postala omiljena.
Poslije nekoliko stotina godina dospjela je u sve krajeve svijeta, prvo kao napitak a potom i kao prizvod. Danas je to jedan od najpopularnijih napitaka na svijetu. Većina kafopija ipak ne zna da je ova egzotična biljka izuzetno lijepa i laka za uzgoj i u sobnim uslovima. Kao dekorativna sobna biljka gaji se Coffea arabica radi svojih sjajnih zelenih listova i ukusnih bobica nalik trešnji. Ova atraktivna biljka obično je zimzelen grm ili malo drvo koje poraste do 3-3,5 m, a može dostići i 10 m. Manjeg rasta je patuljasta sorta Coffea arabica nana, koja je ujedno i najpopularnija među sortama kao lisnodekorativna biljka. Coffea arabica uglavnom uspjeva u tropskim krajevima, na nadmorskoj visini od 600 do 1.800 m. Listovi rastu jedan nasuprot drugom na kratkim peteljkama, boja im je svjetlozelena, a oblik ovalan, sa valovitim ivicama.
Bijeli cvetići rastu u grupama duž grane, a njihov miris podsjeća na kombinaciju jasmina i pomorandžinog cvjeta. Veoma kratko se zadržavaju na stablu i iz njih ubrzo nastaju plodovi. U početku su zeleni, postepeno požute, a kada potpuno sazriju, boja prelazi u tamnocrvenu, kada su i najatraktivniji. Unutar čvrstog omotača nalaze se dva sjemena. Ova vrsta zahtjeva samo rutinsku njegu, a jedina mana joj je to što ne voli društvo drugih biljaka! Prilikom uzgoja prvenstveno treba imati na umu da poraste u prosjeku do 3 m. Stoga joj se mora obezbjediti dovoljno prostora za rast ili je treba orezivati svakog proljeća. Držite je na svjetlom mestu ali ne i na direktnom suncu.
Najviše joj prija mjesto gdje ujutro pada direktna sunčeva svjetlost, dakle, istočna strana. Preko ljeta arabika odlično podnosi visoku temperaturu, tako da je poželjno držati je napolju, na terasi ili u vrtu, dok zimi treba da miruje i da prezimi na temperaturi od 16 do 18 stepeni. Voli umjereno vlažnu zemlju, ali visoku vlažnost vazduha, pa je centralno grijanje njen najveći neprijatelj. Zaliva se isključivo ustajalom vodom, ljeti veoma obilno, uz povremeno prskanje lišća, a zimi zalivanje treba prilično smanjiti. Dobro je kada se zemlja između dva zalivanja malo zasuši. Ljeti je treba povremeno prihranjivati mineralnim ili organskim đubrivom. U jesen i zimu nikako je ne treba đubriti jer tada miruje. Coffea arabica se sadi u veću saksiju, a odgovara joj humusna i kisela zemlja.
nezavisne.com
