Najprije da vam kažemo, ne morate da brinete. "Većina uzroka hladnih stopala nisu ozbiljni problemi", kaže dr Lin Dadli.

Evo nekih mogućih razloga.

Loša cirkulacija

Dadlijeva kaže da je dobra cirkulacija ključna u regulaciji tjelesne temperature. "Kada krv ne cirkuliše dobro kroz tijelo, ekstremiteti će biti hladni".

Loša cirkulacija može da bude takva iz različitih razloga – zbog stanja poput anemije ili srčanih bolesti, ali i faktora poput manjka fizičke aktivnosti.

"Ako cijelog dana sjedite za stolom, veće su šanse da vam budu hladne noge".

Anksioznost i stres

Vjerovatno već znate da zbog anksioznosti mogu da se znoje dlanovi, da se javi mučnina, da vas "oblije hladan znoj"... Dr Dadli objašnjava da uslijed izloženosti stresu ili anksioznosti tijelo usmjerava krv ka vitalnim organima, ograničavajući cirkulaciju kroz ekstremitete.

"Kod nekih ljudi koji pate od hronične anksioznosti i stopala mogu da budu hronično hladna".

Metabolički problemi

"Jedan od uzroka hladnih nogu na koji se često zaboravlja je hipotiroidizam ili usporen rad štitne žljezde. S obzirom na to da ovi hormoni kontrolišu metabolizam i tjelesnu temperaturu, manjak tiroidnih hormona može da bude uzrok hladnih stopala".

Doktorka ističe da i dijabetes može da bude potencijalni uzrok jer se kod oboljelih od dijabetesa često razvija neuropatija (oštećenje nerva) zbog čega šake i stopala postaju hladni, bolni ili se javlja osjećaj trnjenja.

Cigarete i alkohol

Nikotin i alkohol umnogome utiču na regulaciju tjelesne temperature. Nikotin sužava krvne sudove tako smanjujući cirkulaciju, dok alkohol povećava količinu toplote koja se gubi iz tijela.

Rejnoov sindrom

Riječ je o stanju koje se javlja samo ili u kombinaciji sa drugim autoimunim bolestima, poput lupusa ili reumatoidnog artritisa. Kod onih koji imaju Rejnoov sindrom sužavaju se krvni sudovi, pa ruke i noge postaju hlande, a nerijetko se mijenja i boja – poblijede ili poplave.

U većini slučajeva, hladna stopala ne znače ništa drugo nego da treba više da hodate. Ipak, ukoliko se uz to javljaju još neki simptomi – rane na stopalima koje dugo zarastaju, ekstreman umor, neobjašnjive promjene telesne težine, groznica ili bol u zglobovima, trebalo bi da odete kod ljekara.

(mondo.rs)

​Uslovi ograničene vidljivosti izazvani gustom maglom predstavljaju jednu od najopasnijih situacija u saobraćaju.

Jesenja ili zimska magla, magla u proljećnim jutrima, pa čak i ona uz more... Umjerena magla, jaka magla, gusta ili rijetka, dnevna ili noćna, svejedno - vožnja postaje naporna, neudobna i nadasve opasna.

Magla u meteorologiji predstavlja pojavu u prizemnom sloju troposfere, u stvari to je oblak koji čine vodene kapljice ili ledeni kristali koji su toliko sitni i lagani da mogu lebdjeti u vazduhu.

Ona se najčešće spušta rano ujutru i predveče.

MAGLA - VIDLJIVOST U METRIMA

• Vrlo gusta do 50
• Gusta 50 do 200
• Umjereno gusta 200 do 500
• Rijetka 500 do 1.000

Vozači prave grešku u situaciji kad gusta magla dramatično smanjuje vidljivost: nastave voziti brzo i drže prekratko odstojanje vjerujući da će im pomoći tehnika.

Zadnja svjetla za maglu pri gustoj magli mogla bi biti sigurnosni plus.

Nažalost, često su dodatni razlog za ljutnju jer ih brojni vozači uključuju i najmanjim povodom. To je bezobzirno prema ostalim učesnicima u saobraćaju. Ko po kiši mora voziti iza automobila s upaljenom zadnjom maglenkom poslije nekoliko kilometara sve vidi u crvenoj boji.

Jer zadnje maglenke sijaju 40 puta svjetlije od normalnog zadnjeg svjetla. Oči se zbog zasljepljivanja brzo umore. Upravo pri tami, mokroj cesti, a često i zbog nedovoljnog osvjetljenja iz vlastitog automobila vožnja predstavlja značajan sigurnosni rizik.

U mnogim zemljama upotreba zadnjih svjetala za maglu jasno je regulisana: smiju se upotrebljavati samo izvan naseljenih mjesta i ako vidljivost iznosi manje od 50 metara. To znači da onaj ko upali maglenke nikako ne smije voziti brže od 50 km/h.

Stručna istraživanja su pokazala kako mnogi vozači zapravo i nemaju osjećaj koliko brzo jure kroz maglu. Čini im se kako je njihova brzina usklađena s uslovima na cesti, a kada se uvjere u suprotno - kasno je za adekvatnu reakciju.

Vidljivost ćete najlakše utvrditi pomoću tzv. krajputaša, odnosno reflektnih stubića kraj ceste. Razmak među njima skoro po pravilu je 50 metara. Ako od jednog stubića ne možete uočiti sljedeći, znači da je magla još gušća, pa morate još usporiti.

I tokom vožnje u koloni mora se obavezno paziti na odstojanje. Ko se iz vlastite komocije prilikom vožnje suviše približi vozilu ispred sebe, neće praktično više imati šanse izbjeći udar ako vozač ispred iznenada zakoči ili naiđe na kakvu prepreku na cesti.

Posebno su opasni takozvani zidovi od magle na koje se naiđe sasvim neočekivano. Zbog njih se uz potoke i rijeke, pored jezera, kroz široke ravnice, doline i šumska područja mora voziti oprezno, naročito u kasnu jesen. Tu se uvijek može računati na maglu. Ovakva vožnja je naporna i zahtijeva veliku koncentraciju. Zato ne slušajte glasnu muziku i ne razgovarajte previše sa saputnicima. Opšta pravila u ovakvim slučajevima su da se generalno treba orijentisati prema desnoj strani vozne trake, a nikako ka crti po sredini ili po drugim automobilima.

Ko osjeti da je umoran ili da ga zbog napornog gledanja svrbe i peku oči, obavezno treba napraviti pauzu na prvom odmorištu.

Pažnja: Po gustoj magli pažljivo vozite i na parkiralištu. Pješake ćete uvijek uočiti tek u posljednji čas. Za vrijeme pauze obrišite barem čistom salvetom retrovizore i farove jer film koji se napravi od magle i prljavog vazduha upola smanji snagu izvora svjetlosti.

I tokom same vožnje treba povremeno uključiti brisače i saprati prednje vozačevo staklo, naravno pazeći da se to čini dok postoji sigurnosno odstojanje. Tek dok brisači rade može se prepoznati koliki sloj prljavštine može biti očišćen, što može donijeti vrijedne metre vidnog polja. Naravno, stakla treba čistiti i iznutra jer se tako poboljšava vidljivost.

Ako niste sigurni koliki je razmak bezbjedan u odnosu na to koliko se brzo krećete, evo nekih osnovnih smjernica:

• Brzina: 50 km/h, razmak - 50 metara
• Brzina: 60 km/h, razmak - 75 metara
• Brzina: 80 km/h, razmak - 100 merara

Sigurna vožnja za vrijeme magle:

*Uključite kratka svjetla i svjetla za maglu.

*Poštujte ograničenje brzine i nemojte preticati.

*Po gustoj magli vozite sporije.

*Predvidite dovoljno vremena za reakciju u slučaju naglog kočenja, držeći razmak od vozila ispred vas.

Kada se napokon odlučimo da promijenimo bioritam, izbalansiramo ishranu i uvedemo vježbanje u našu svakodnevnu rutinu, susrećemo sa sa gomilom stavova i uvjerenja, koji su neosnovani i sabotiraju nas na našem putu ka cilju, a ti stavovi najčešće se odnose na pravilno vježbanje.

Danas za vas razbijamo najzastupljenije fitness mitove, koje stoje na putu vašoj vitkoj liniji.

1. Trbušnjaci će istopiti masne naslage na stomaku

Vježbe za stomačne mišiće pomoći će nam da ojačamo i definišemo mišiće stomaka, ali ne i da uklonimo masne naslage. Da bismo istopili masne naslage potrebno je da primjenjujemo kardio trening koji troši najviše kalorija. Uostalom, masne naslage nikada se ne tope sa regije za koju trenutno radimo vježbe, već ravnomjerno sa cijele površine tijela.

2. Što više treninga, to bolje!

Većina ljudi vjeruje da će do rezultata stići što više i intenzivnije vježba, međutim, važno je da znamo da se najviše pozitivnih promjena na našem tijelu dešava tokom odmora, pa bi pravilan ritam treninga bio tri dana vježbanja, dan pauze. Najbolje rješenje za mršavljenje je umjerena fizička aktivnost uz dzgoročni plan treninga i ishrane.

3. Vježbe niskog intenziteta najbolje su za gubljenje kilograma

Vježbe niskog intenziteta sagorijevaju najveći broj masti, ali kada gledate konačni rezultat nije bitna potrošena količina masti, ili ugljenih hidrata, već ukupna potrošena količina kalorija, jer se na taj način ostvaruje kalorijski deficit koji je preduslov za efikasno mršavljenje.

4. Vježbanje na prazan stomak ima najveći učinak

U samoj osnovi, ova činjenica je tačna, ali ona sa sobom nosi i određene opasnosti. Vježbanje prije prvog obroka može izazvati pad šećera u krvi, malaksalost, pad krvnog pritiska pa čak i nesvjesticu. Lagani obrok sat ipo prije treninga spriječiće pomenute nus pojave, a neće smetati ni trošenju kalorija tokom treninga.

Promjena navika u ishrani i životnom stilu glavni je cilj, kada želimo da izgubimo višak kilograma. Najbolji pokazatelj toga koliko ispravno pristupamo promjenama je kako se mi osjećamo i koliku efikasnost uloženog truda primjećujemo.

Posljednjih nekoliko sezona je najveći trend u dekoraciji enterijera ukrasna pampas trava.

Pampas trava je biljka koja ima nevjerojatno mekane i elegantne cvjetove koji mogu porasti i do 2 metra, a potiče s Novog Zelanda, gdje je tradicionalni ukrasni element na vjenčanjima, prenosi Wall.

Za razliku od zelenih biljaka na koje smo već navikli u svojim domovima, pampas trava će unijeti ženstvenost kakvu još niste vidjeli. 

Pahuljasta biljka će se savršeno uklopiti u svaki prostor, a možete je staviti u vazu ili kao dio umjetničkog djela s vašim pečatom. Kada birate vazu za pampas travu, birajte vaze jednostavnog uzorka jer je biljka sama po sebi jako upečatljiva i treba istaknuti sve njene čari.

Pampas travu možete pronaći u svim nijansama od bijele, bež, sive pa sve do nježno roze, a cvjeta u listopadu pa je sada savršeno vrijeme da dom oplemenite ovom dekorativnom biljkom.

Peškiri vam vremenom postanu tanki i grubi, gube mekoću, a nerijetko se pojavi i neugodan ustajao miris kojeg se možete riješiti samo ponovnim pranjem? Da li ste znali da nekim radnjama i sami pridonosite ovim problemima?

Naime, možda radite jednu (ili više njih) od sljedećih pogrešaka, i to potpuno nesvjesno. U nastavku pročitajte o kojim se greškama radi i pokušajte ih zauvijek izbjeći, piše One Good Thing.

1. Stavljate previše deterdženta

Zbog previše deterdženta za pranje, vaši peškiri će poprimiti neugodan miris. Stvar je u tome što će u tom slučaju ostati vlažni nakon pranja i tako odmah postati mamac za stvaranje dosadne plijesni. Osim toga, peškir koristimo nakon tuširanja ili kupanja, pa nema potrebe da pretjerujete s količinom deterdženta. Ako na ručnicima nema tvrdokornih mrlja, pranje vodom biće sasvim dovoljno.

2. Pretjerujete s omekšivačem

Baš kao i deterdžent, omekšivač takođe može ostaviti tragove na vašim peškirima, ali samo ako ga stavite previše. Osim što se zbog omekšivača može stvoriti nešto poput sloja voska, on takođe sprečava tkaninu da upija vodu tokom brisanja. Umjesto da omekšivač vaše peškire održava mekanima, preporučujemo vam dodavanje bijelog sirćeta pri ciklusu ispiranja. Naime, sirće je odlično sredstvo za omekšavanje odjeće, a ujedno uklanja neugodne mirise.

3. Peškirima brišete make-up

Ako je imate naviku da ostatak šminke na licu obrišete peškirom, važno je da znate kako ga to može uništiti. Naime, make-up ostaje trajno na peškirima, bez obzira na to koliko ih i na kojoj temperaturi prali. U tom slučaju jedino što pomaže je izbjeljivač, ali će zato nakon pranja peškiri biti znatno grublji. te će izgubiti mekoću.

4. Perete ih na previsokoj temperaturi

Iako je pranje peškira u vrućoj vodi dobro za čistoću, to je takođe brz način da izblijede boje. Koristite toplu ili hladnu vodu za većinu pranja kako bi vaš peškir izgledao novije i duže. Ovo nije problem sa bijelim peškirom. Slobodno ih perite u toplom, onoliko često koliko želite.

5. Sušite ih pogrešno

Ako kojim slučajem presušite peškire, njihova će se tkanina mnogo prije istrošiti. Sa druge strane, ako ostanu vlažni, rizikujete pojavu neugodnog mirisa kojeg ćete se teško riješiti. Da biste izbjegli ustajao miris, peškir nakon svakog korištenja rasprostrite kako u njemu ne bi ostalo nimalo vlage. Ako ih sušite u sušilici za veš, uvijek se pridržavajte uputstava i dobro ih protresite odmah nakon vađenja iz sušilice. Biće ugodniji i mnogo mekši za upotrebu.

BANJALUKA - Poznati humanista i motivacioni govornik, Nik Vujičić, i danas je u Banjaluci. U Vladi Republike Srpske, razgovarao je sa predsjednikom Vlade Republike Srpske, Radovanom Viškoviće i srpskim članom Predsjedništva BiH, Miloradom Dodikom.

Vujičić se obratio i članovima Vlade Srpske.

Ovo je 11. Vlada kojoj se Vujičić obratio tokom svoje karijere.

Slavni Australijanac, srpskog porijekla, posjetio je do sada 69 zemalja, a njegove poruke čulo je više od osam miliona ljudi.

HAG - Vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove odbilo je danas da razmatra zahtjev odbrane prvog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića o izuzeću sudija.

U odluci koju je potpisao predsjedavajući vijeća sudija Barton Hol navodi se da nemaju nadležnost da se bave pitanjem izuzeća nekadašnjeg redsjednika Mehanizma Teodora Merona i aktuelnog Karmela Agijusa.

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu izrekao je u martu ove godine prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću drugostepenu presudu kojom ga je osudio na kaznu doživotnog zatvora.

TUZLA - Broj osoba sa psihičkim poremećajima u svijetu je u porastu, govore podaci Svjetske zdravstvene organizacije. Posebno se to odnosi na osobe s depresijom, te struka smatra da će ona biti glavni uzrok onesposobljavanja ljudi do 2030. godine.

Psihotični poremećaji poput šizofrenije konstantni su u svim kulturama i zemljama, pa tako i u BiH. Međutim, sve je veći broj osoba sa PTSP-om, depresivnim poremećajem, anksioznošću, opsesivno-kompulzivnim poremećajima, kao i ovisnika o alkoholu, kocki, internetu. Neki od uzroka su opšta nesigurnost u državi, nasilje u porodici, međuvršnjačko nasilje, ratovi... Sve to ostavlja trajne posljedice na ljude koji su doživjeli traume, ali i na generacije poslije. Po riječima ljekara, u BiH imamo sve lijekove za pomenute bolesti kao i u Evropi. Međutim, nisu jednako dostupni.

"Imamo esencijalnu listu lijekova na kojoj nisu zastupljeni lijekovi koji trebaju pacijentima sa psihičkim poremećajima. Oni koji su zastupljeni striktno su vezani za dijagnoze. U psihijatriji se ne liječi dijagnoza, liječi se osoba. Ne možemo davati lijek samo na temelju dijagnoze, već na temelju onog šta osobi treba. Npr. ako se radi o antipsihoticima, oni nisu namijenjeni samo za liječenje šizofrenije. Koriste se i za agresivno ponašanje, patološki strah, anksiozni poremećaj", ispričala je Esmina Avdibegić, šefica Odjeljenja za traumatske stresne poremećaje Klinike za psihijatriju UKC-a Tuzla.

Iznijela je i podatke da BiH ima stopu samoubistava od 8,8 posto na 100.000 stanovnika.

"Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka stopa je iznosila 10,5 posto, a odmah poslije rata oko 6,6 posto. Kod nas su mnogo veći problem ubistva, u čemu prednjačimo u regionu. Visoka stopa samoubistava je oko 20 posto, 10,5 je bila srednja, a ovo što sada imamo je niska stopa samoubistava", rekla je ona.

Osim odraslih, u porastu je i broj djece i adolescenata koji traže pomoć psihijatra. Prije 14 godina u Klinici za psihijatriju UKC-a Tuzla bilo je 250 pregleda maloljetnika godišnje, sada je to oko 1.000. Oni se često moraju hospitalizirati, ali ova klinika ima samo odjeljenje za odrasle.

"Prošle godine smo imali 15 adolescenata koje smo morali smjestiti na odjeljenje za odrasle. To je uvijek rizik za nas, djecu i porodice. Mi smo prije dvije godine pokrenuli projekat za uspostavljanje odjela dječje psihijatrije koji bi imao bolnički kapacitet. Radimo dnevno bolnički tretman djece i adolescenata, a kroz te grupne psihoterapije godišnje nam prođe 50 djece", pojasnila je Nermina Kravić, šefica Odjeljenja za dječju i adolescentnu psihijatriju UKC Tuzla.

Kravićeva naglašava da u BiH postoji samo 15 dječjih adolescentnih psihijatara koji su se okupili u zajedničko udruženje.

Okolnosti u savremenom svijetu utiču na povećanje broja psihičkih oboljenja, a to zahtijeva preispitivanje ranijih i iznalaženje novih metoda prevencije i liječenja, smatra struka.

"Pored psihofarmakoterapije, psihoterapije i socioterapije, u psihijatriji se sve češće govori i o metodama duhovne terapije, ekopsihijatriji, različitim metodama tradicionalnih komplementarnih oblika liječenja, transkranijalnoj magnetnoj stimulaciji mozga, a ponovo se aktuelizira stigmatizirana, ali provjerena i praktično neškodljiva elektrostimulativna terapija", rekao je Izet Pajević, načelnik Klinike za psihijatriju UKC-a Tuzla.

O ovoj, ali i drugim brojnim temama iz oblasti psihijatrije opširnije su govorili stručnjaci na 17. "Psihijatrijskim danima BiH", koji su održani u Tuzli. Bila je to prilika da psihijatri i drugi stručnjaci za mentalno zdravlje razmijene mišljenja i iskustva na temu "Liječenje u psihijatriji: aktuelnosti i dileme". Na simpoziju su učestvovali stručnjaci iz naše zemlje, Hrvatske, Srbije, Njemačke, Holandije i Austrije.

Najmanje 55 slonova uginulo je od gladi u najvećem nacionalnom parku u Zimbabveu, dok je teška suša prinudila životinje da ulaze u obližnje zajednice u potrazi za hranom i vodom, saopštile su vlasti u ponedjeljak.

"Problem je stvaran, situacija je teška", izjavio je portparol uprave nacionalnih parkova i zaštite prirode Tinaše Faravo. Ostale životinje kao što su lavovi u nacionalnom parku Hwange takođe su ugrožene.

To je najteža suša u južnoafričkoj državi koja je takođe naškodila ionako posrnuloj ekonomiji. Masovne nestašice hrane i vode takođe su rezultat suše.

Životinje koje su napustile nacionalne parkove u Zimbabveu uništile su usjeve i povremeno su ubijale ljude, kazao je Faravo, dodajući da je samo u ovoj godini ubijeno više od 20 ljudi.

Nakrcanost parka Hwange takođe doprinosi uništavanju vegetacije. Park može pružiti smještaj za 15.000 slonova, ali ih trenutno ima oko 53.000, kazao je Faravo.

Suša je u međuvremenu iscrpila vodne resurse. Agencija za zaštitu prirode bušila je bunare do 400 metara dubine kako bi pronaašla vodu za životinje.

"Najveća pojedinačna prijetnja životinjama je gubitak prirodnog staništa. Uspjeli smo značajno da reduciramo krivolov, u proteklim godinama smo gubili na stotine slonova, ali u posljednje vrijeme ne više od 20 od krivolova", kazao je Faravo.

Zimbabve ima jednu od najvećih afričkih populacija slonova. Država traži da se omogući lov ili izvoz životinja kako bi se olakšao pritisak na njihova prirodna staništa i prikupio očajnički potreban novac za zaštitu prirode.

Bocvana, koja takođe ima veliku populaciju slonova, u ovoj je godini ukinula zabranu lova na slonove, navodeći da će taj potez pomoći u smanjenju sukoba između ljudi i životinja i donijeće zemlji toliko potrebne novčane prihode.

Druge zemlje koje su članice Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama flore i faune uspješno su, međutim, lobirale da se limitira prodaja slonova, na žaljenje nekih afričkih zemalja koje tvrde da se moraju nositi s velikim brojem životinja, prenosi Associated Press.