ljepota

“Ne gubite želju za šetnjom: ja, hodajući svaki dan, postižem stanje blagostanja i ostavljam za sobom svaku bolest; Imam najbolje misli dok hodam, a ne znam toliko tešku misao da je ne bih mogao zaboraviti u šetnji … ali stojeći mirno, sve se više osjećamo bolesno … Dakle, samo nastavite hodati i sve će biti u redu.”

Šetnja. Moje tijelo u posljednje vrijeme osjeća hitnu potrebu za tim. To je najprirodnija, zadovoljavajuća i najznačajnija tjelesna aktivnost za čovjeka.

Trebali bismo dugo hodati ne samo zbog fizičkog blagostanja, već i prije svega zbog mentalnog i duševnog stanja.

Često se nađem dok šetam, promatram automobile na cesti i pomisao koja me uvijek dotiče je „mi smo ludi!“. U većini automobila je samo jedna osoba, a često je i putanja automobila vrlo kratka. Na putu je malo, vrlo malo ljudi koji hodaju. Zimi kao da živimo u betonskoj pustinji. Podsjećame to na prizore filmova znanstvene fantastike s više svemirskih brodova koji zuje poput luđaka … nažalost nismo daleko od ovog načina života.

Bilo bi bolje to učiniti usred prirode, ali čak i u gradovima šetnja je terapijska sa svih gledišta.

“Hodanje pretpostavlja da se na svakom koraku svijet mijenja u nekim svojim aspektima i da se u nama nešto mijenja.”

(Italo Calvino)

Na svakom koraku naše stopalo dolazi u kontakt sa zemljom, da bi se zatim odvojilo i ubrzo vratilo ritam koji je stvoren za nas, tijelo i um. Dok je tijelo u harmoničnom djelovanju, naš um također putuje i oslobađa se, ali to čini na potpuno drugačiji način nego kad je tijelo mirno. I samo zato što je um slobodan, rađaju se ideje.

“Ako tražite kreativne ideje, idite pješice. Anđeli šapću čovjeku kad krene u šetnju ”

(Raymond I. Myers)

Šetnja je dobra, doista vrlo dobra, za rastuće duše iz više razloga: to je aktivnost koja djecu vodi u svijet, tjera ih da dožive umor, ljepotu i zadovoljstvo što su vlastitim nogama stigli na određeno mjesto, stavili ih u kontaktu sa zemljom, korak po korak, pomaže djeci da vjeruju u njihove fizičke i mentalne potencijale, tjera ih da se kreću na prirodan i zdrav način, imaju priliku da skladno dišu uz ritam svojih koraka. Upravo iz tih razloga Waldorfske jaslice provode mnogo dana u tjednu šetajući cijelo jutro, na suncu, kiši, hladnoći ili vrućini.

Hodati s nekim je dijeljenje ne samo mentalnih i verbalnih, nego i fizičkih, dva ili više tijela koja zajedno stvaraju harmoniju od 360 stupnjeva. Samo hodanje početno je putovanje, način osluškivanja vlastitih tečnih misli, vlastitog tijela koje zahtijeva adekvatno kretanje.

“Nema tuge koja, dok hodate, ne blijedi i polako se topi.”

(Romano Battaglia)

Hodajte jer to tijelo traži, hodajte ako ste ljuti, hodajte s djecom, s prijateljima, zajedno s partnerom, bosi ili s cipelama, u prirodi, u šumi, radite to svaki dan, nekoliko puta dnevno, odvojite malo svog vremena za šetnju svijetom …

“Šetajući učimo život,

ljudi koji šetaju poznaju sebe

setnja liječi rane od prethodnog dana.

Hodajte, gledajte zvijezde, slušajte glas,

slijedeći korake drugih koraka.”

(Ruben Blades)

Autor: Elena Bernabè – eticamente.net

Prijevod: pozitivanstav

U našem društvu još uvijek se provlači ideja da postoje „psi za kuću“ i „psi za dvorište“, i nažalost vrlo često se pse ne izvodi u šetnju premda je ona svima potrebna. Redovne šetnje koje su sadržajno primjerene psima osnovni su uvjet za sprječavanju i rješavanje problema u ponašanju.

Koliko šetnje psima treba

Broj izlazaka i dužina šetnje mogu ovisiti o veličini i starosti psa, te o tome da li pas tijekom dana boravi u stanu ili ima mogućnost izlaska u dvorište. Psima koji borave u dvorištu i ne izlaze u šetnju s vremenom postane dosadno. Takvi psi nakon nekog vremena počinju tražiti nove zanimacije, kao što je iskopavanje cvijeća, hvatanje ptica, lajanje uz ogradu, i sl. Naravno, dvorište je moguće obogatiti nekim psećim sadržajima, kao što su npr. pješčanici, tuneli, i mirisni sadržaji (postavljanje nekih mirisa za traženje), ili čak društvo drugog/ih psa/pasa. No, ništa od toga nije trajno zabavno, i ne može zamijeniti svakodnevnu šetnju.

Neki psi koji su redovno izvođeni u šetnju uopće ne žele obaviti nuždu u dvorištu.Dio vlasnika omogućuje odraslim psima da obavljaju nuždu na pelenu/podložak u stanu ili na balkonu/terasi. To može dovesti do problema, posebno kod mužjaka koji onda počnu mokriti i po drugim mjestima unutar doma. Naime, psima obavljanje nužde nije samo potreba da se olakšaju (kao kod nas ljudi), ono im je važno u komunikaciji. Prirodno je za psa da nuždu obavi na mjestu gdje već postoje mirisne poruke drugih pasa, pa je sprječavanje ovog ponašanja onemogućavanje jedne od osnovnih psećih potreba i zato rezultira problemima u ponašanju.

U prosjeku, zdravi odrasli psi trebali bi izlaziti u šetnju barem tri puta dnevno, a minimalno ukupno biti vani sat vremena. Naravno, za štenad koja još nije primila sva cjepiva, za bolesne pse i seniore, može ovo biti previše. Isto tako, pse koji još nisu habituirani (naviknuti) na boravak izvan kuće (imaju strah od otvorenog prostora) i/ili na gradsku vrevu, ne smije se prisiljavati da budu dugo vani, već ih se treba pomalo učiti na izlaske. S druge strane, za mlade zdrave pse ovo nije niti približno dosta. (zoo.plus)

Izlazak u šetnju jedan je od najvažnijih događaja u danu svakog psa. U šetnji psi obavljaju nuždu, ona im omogućuje tjelesnu vježbu, mentalnu stimulaciju i priliku da saznaju što se događa u susjedstvu. Redovni izlasci u šetnju služe psima da budu fizički aktivni i psihički potaknuti na razmišljanja primjerena psima. Zbog toga psi trebaju ići svaki dan u šetnju. Jedini izuzetak od ovog pravila može biti preporuka doktora veterinarske medicine ako je pas bolestan i/ili star.

U našem društvu još uvijek se provlači ideja da postoje „psi za kuću“ i „psi za dvorište“, i nažalost vrlo često se pse ne izvodi u šetnju premda je ona svima potrebna. Redovne šetnje koje su sadržajno primjerene psima osnovni su uvjet za sprječavanju i rješavanje problema u ponašanju.

Koliko šetnje psima treba

Broj izlazaka i dužina šetnje mogu ovisiti o veličini i starosti psa, te o tome da li pas tijekom dana boravi u stanu ili ima mogućnost izlaska u dvorište. Psima koji borave u dvorištu i ne izlaze u šetnju s vremenom postane dosadno. Takvi psi nakon nekog vremena počinju tražiti nove zanimacije, kao što je iskopavanje cvijeća, hvatanje ptica, lajanje uz ogradu, i sl. Naravno, dvorište je moguće obogatiti nekim psećim sadržajima, kao što su npr. pješčanici, tuneli, i mirisni sadržaji (postavljanje nekih mirisa za traženje), ili čak društvo drugog/ih psa/pasa. No, ništa od toga nije trajno zabavno, i ne može zamijeniti svakodnevnu šetnju.

Neki psi koji su redovno izvođeni u šetnju uopće ne žele obaviti nuždu u dvorištu.Dio vlasnika omogućuje odraslim psima da obavljaju nuždu na pelenu/podložak u stanu ili na balkonu/terasi. To može dovesti do problema, posebno kod mužjaka koji onda počnu mokriti i po drugim mjestima unutar doma. Naime, psima obavljanje nužde nije samo potreba da se olakšaju (kao kod nas ljudi), ono im je važno u komunikaciji. Prirodno je za psa da nuždu obavi na mjestu gdje već postoje mirisne poruke drugih pasa, pa je sprječavanje ovog ponašanja onemogućavanje jedne od osnovnih psećih potreba i zato rezultira problemima u ponašanju.

U prosjeku, zdravi odrasli psi trebali bi izlaziti u šetnju barem tri puta dnevno, a minimalno ukupno biti vani sat vremena.

Naravno, za štenad koja još nije primila sva cjepiva, za bolesne pse i seniore, može ovo biti previše. Isto tako, pse koji još nisu habituirani (naviknuti) na boravak izvan kuće (imaju strah od otvorenog prostora) i/ili na gradsku vrevu, ne smije se prisiljavati da budu dugo vani, već ih se treba pomalo učiti na izlaske. S druge strane, za mlade zdrave pse ovo nije niti približno dosta.

Psi u šetnji moraju mirisati razna mjesta i razne stvari

Mirisne poruke psi ostavljaju mokrenjem, defeciranjem (kakanjem) te grebanjem šapama jer imaju mirisne žlijezde među nožnim prstima. Od svih osjetila psima je miris najvažniji i najsnažniji.Za psa je šetnja prilika da sakupi razne mirisne informacije o svemu što se u susjedstvu događa. Iz mirisnih tragova drugih pasa može se doznati koji je pas tuda prošao, kojeg je spola, da li je zdrav ili ne, što jede, da li se kujica tjera i sl. Pse to sve zanima, i oni žele biti informirani kao što mi ljudi pratimo medije i društvene mreže, ili razgovaramo s drugim ljudima.Premda je iz ljudske perspektive nekad teško prihvatiti, psi moraju pomirisati mokraću i izmet (drek) drugog psa – upravo to su najzanimljivije informacije. Ne smije ih se u tome sprječavati.   (argos.hr)

Savjet da je hladnoća dobra za zdravlje često se čuje, ali postoj brojne dobrobiti koje tijelo i um imaju od niskih temperatura.

Izloženost hladnim temperaturama, na primjer šetnja po hladnoći, ispunjava energijom koja se osjeća još satima nakon povratka u toplo. Da bi hladnoća imala takav učinak dovoljno je i kratko vrijeme pa je dobro uputiti se na brzo hodanje, prenosi portal Zadovoljna.

Ljudi koji pate od nesanice imaju višu tjelesnu temperaturu pa će spavanje u lagano rashlađenoj prostoriji, na idealnoj temperaturi od 16 do 20 Celzijusovih stepeni pomoći da bolje spavaju i oni koji pate od nesanice, ali i svi drugi.

Smeđe masno tkivo proizvodi toplinu i sagorijeva masnoće, a kod beba služi za regulisanje tjelesne temperature. Kod odraslih se smeđe masno tkivo nalazi u manjim količinama. Hladnoća podstiče sagorijevanje kalorija u njemu.

Po hladnoći i mozak radi bolje. Dokazano je da po visokim temperaturama ljudi mnogo rjeđe donose veće, složenije odluke. Toplo vrijeme brže iscrpljuje naše rezerve glukoze, a kako glukozu koristimo u mentalnim procesima, njezin nedostatak utiče na našu sposobnost donošenja odluka.

Zbog svježeg, čistog vazduha ovo doba godine idealno je za boravak u prirodi, duge šetnje i duboko disanje.

Po nižim temperaturama lakše je i ugodnije trčati. Istraživanja su takođe dokazala da se po hladnoći trči brže, što znači da se u kraćem vremenu može sagorjeti više kalorija. Pritom je važno obući se slojevito!  (nezavisne)

MONTREAL - Jedna Kanađanka setila se nekonvencionalnog načina za zaobilaženje mere policijskog časa zbog kojeg će morati da plati visoku novčanu kaznu.

Ona je, nakon što je počeo policijski čas, bila izvan svog doma i držala je uzicu za koju je, umesto psa, bio vezan muškarac, saopštila je policija.

Na ukazivanje policije da krši policijski čas, žena je rekla da "samo šeta svog psa".

Čuvari reda su stekli utisak da je žena želela da na probu stavi strpljenje policije, prenela je portparol policije Izabel Žendron. Ovaj čudan događaj desio se u mestu Šerbruk, 150 kilometara istočno od Montreala.

Za šetnju svog partnera na uzici, u vreme policijskog časa, sada će Kanađanka morati da plati kaznu od 1.500 kanadskih dolara.

Ona je, kako prenosi Žendron, rekla da odbija ograničenje njene slobode kretanja zbog zaštite od širenja virusa. Policajcima je najavila da će svako veče za vreme trajanja mere zaključavanja izlaziti na ulicu.

U provinciji Kvebek, u kojoj živi, građani ne smeju da napuštaju dom u vremenu od 20 do 5 sati ujutro, a ta mera je na snazi još četiri nedelja.  (kurir.rs)

Stručnjaci uvek napominju da posle jela nikako ne biste smeli odmah da legnete. Zapravo, najbolje je da se nakon obroka uputite u kratku šetnju, a hodanje će posebno biti korisno ako ga praktikujete posle večere.

Već dugo slušamo kako je lagana šetnja posle obroka jedna od najboljih stvari koje možete učiniti za svoje zdravlje, ali ponekad nam se to čini neizvodljivo, jer ujutro jurimo na posao, a u pauzi za ručak često ne stignemo da odemo da se prošetam.

Šta se tačno dogodi u telu kada hodamo posle jela?

Mišići koje koristimo dok hodamo koriste glukozu za energiju, te je tako 'izvlače' iz cirkulacije i na taj način smanjuju njenu količinu koja ostaje u krvi. Dakle, najbolje što nakon večere možete da uradite jeste da ustanete od stola i da se pokrenete, kaže Andrej Rejnolds sa Univerziteta Otago na Novom Zelandu.

Daljim ispitivanjima ustanovljeno je da je hodanje posle jela mnogo korisnije od hodanja pre jela, kada je reč o održavanju zdrave količine šećera u krvi.

Dalja istraživanja pokazala su i da hodanje ubrzava varenje i sagorevanje masti, čak 20 odsto kalorija možete sagoreti večernjom šetnjom.Jedna studija je pokazala da je hodanje posle obroka korisno i za sprečavanje dijabetesa tipa dva.

U studiji su učestvovali stariji ljudi, koji su nakon jela 15 minuta hodali na pokretnoj traci, a rezultati su uticali na smanjenje šećera u krvi u narednim satima. Nakon toga, istraživanje je otkrilo da su te kratke šetnje nakon večere još korisnije u snižavanju količine šećera u krvi, nego šetnja koja traje na primer 45 minuta. Ova saznanja svakako idu u prilog mnogima koji tokom dana ne stignu da prošetaju posle jela, a uveče je mnogo lakše naći vremena.   (yumama.com)

"Ne gubite želju da šetate: ja šetam svaki dan, stičem blagostanje i ostavljam iza sebe svaku bolest; Imam najbolje misli dok šetam, i ne znam za tako tešku misao koju ne mogu zaborviti dok šetam ... a dok stojimo mirno, mi se sve više približavamo bolestima ... Zato samo nastavi da hodaš, i sve će biti u redu."
​
(Bruce Chatwin)Šetnja. Moje tijelo u poslednje vrijeme osjeća hitnu potrebu za šetnjom. To je najprirodnija, zadovoljavajuća i smislena fizička aktivnost za čovjeka.

Treba svaki dan šetati ne samo zbog fizičkog blagostanja, već prije svega zbog mentalnog i duševnog zdravlja.

Često dok šetam, posmatram automobile na putu, a misao koja me uvijek dodirne je "mi smo ludi!". U većini automobila je samo jedna osoba, a često je i kratka putanja automobila koji putuju. Malo je, malo je ljudi koji hodaju. Zimi izgleda da živimo u betonskoj pustinji. Podsjeća me na scene filmova naučne fantastike sa višestrukim svemirskim brodovima koji lupaju okolo kao ludi ... nažalost, nijesmo daleko od ovog načina života.

Bilo bi bolje da to uradimo usred prirode, ali čak i u gradovima šetnja je terapija sa svih tačaka gledišta.
​
"Šetnja pretpostavlja da se na svakom koraku svijet mijenja u nekom njegovom aspektu i da se nešto mijenja u nama"
​
(Italo Calvino)

​Na svakom koraku naša noga dolazi u kontakt sa zemljom, da bi se onda odvojila i vratila ubrzo nakon toga, ritam koji je stvoren je naša ravnteža, tijela i uma. Dok je tijelo u harmoničnoj akciji, naš um takođe putuje i oslobađa se, ali to čini na potpuno drugačiji način nego kada je tijelo mirno. I samo zato što je um slobodan, ideje se rađaju.
​
​"Ako tražite kreativne ideje, idite pješke. Anđeli šapuću čovjeku kad on ode u šetnju."
​
( Raymond I. Myers)
Šetnja je dobra, zaista jako dobra za rast duše iz više razloga: to je aktivnost koja dovodi djecu u svijet, tjera ih da iskuse umor, ljepotu i zadovoljstvo što su vlastitim nogama došli do određenog mjesta, dovela ih u kontakt sa zemljom, korak po korak, pomaže djeci da vjeruju u svoj fizički i mentalni potencijal, tjera ih da se kreću na prirodan i zdrav način, imaju mogućnost da harmonično dišu zajedno sa ritmom svojih koraka. Upravo iz tih razloga, Waldrof vrtići provode mnogo dana u sedmici, šetajući ujutro, po suncu, kiši, hladnoći ili vrućini.
Šetnja sa nekim je deljenje ne samo mentalnog i verbalnog, već i fizičkog, dva ili više tijela koje zajedno stvaraju harmoniju od 360 stepeni. Šetnja sama po sebi je inicijatorsko putovanje, to je način slušanja sopstvenih tekućih misli dok tijelo zahtjeva adekvatan pokret.
​
"Nema tuge koja, dok hodate, ne blijedi i polako se topi."
​
(Romano Battaglia)
​
Šetajte jer vaše tijelo to traži, hodajte ako ste ljuti, hodajte sa svojom djecom, s prijateljima, zajedno sa partnerom, bosi ili sa cipelama, u prirodi, u šumi, radite to svaki dan, nekoliko puta dnevno, odvojite malo vremena za šetnju svijetom ...
​
​"Šetajući učimo život,
ljudi koji šetaju poznaju sebe,
šetnja lječi rane od prethodnog dana.
Šetajte, gledajte zvijezde, slušajte glas,
prateći šum drugih koraka."

(Ruben Blades)

Mnogima je kafa nezamjenjiva u jutarnjem razbuđivanju i podizanju energije tokom dana, no kofein često uzrokuje iscrpljujući začarani krug – prvo nas “podigne“, ali par sati nakon toga slijedi “pad“ i potreba za novom dozom kofeina... Iskušajte četiri superjednostavna načina za podizanje energije bez kafe.

1. Žvakaća guma

Istraživanja su pokazala da žvakanje kaugume potiče izlučivanje hormona kortizola koji ujutro povoljno utiče na budnost i koncentraciju. Takođe je ustanovljeno da žvaka donosi veći osjećaj energije i bolje raspoloženje.

2. Šetnja

Fizička aktivnost podstiče srčani ritam, cirkulaciju i metabolizam, a svjež vazduh i prirodna svjetlost pravi su melemi za dobro raspoloženje.

Već će vam kratka, žustra šetnja od 15-20 minuta razbistriti misli i smanjiti osjećaj umora. Znanstvenici su takođe ustanovili da redovna šetnja podstiče kreativnost, te da čak smanjuje želju za slatkišima.

3. Pjevanje

I pjevanje ima  naučnu potvrdu da nas puni energijom. Zapjevate li ujutro dok se tuširate ili spremate za početak novog dana, to će vam dati veći osjećaj energije nego da samo slušate muziku, objašnjavaju naučnici. Ne opterećujte se time koliko imate/nemate sluha, jednostavno pjevajte za svoju dušu...

4. Masaža uha

Prema načelima tradicionalne kineske medicine, masaža uha je odličan način da podstaknete i uravnotežite tok energije u tijelu. Počnite od vrhova ušiju, polako i nježno trljajući palcem s jedne strane uha, a kažipristom s druge strane.

nezavisne.com