meridian kladionice

Dok je borba za vakcinama protiv Kovid-19 za ljude prisutna širom svijeta, Rusija je prva u svijetu registrovala prvu vakcinu protiv virusa korona za životinje, prenijela je u srijedu državna medijska agencija TASS.Prema izvještaju TASS, vakcina će vjerovatno krenuti u masovnu proizvodnju već u aprilu.

Klinička ispitivanja Carnivak-Cova započela su prošlog oktobra, rekao je Savenkov. U istraživanju su učestvovali psi, mačke, lisice, arktičke lisice, minkovi i druge životinje.

Savenkov je rekao da su sve vakcinisane životinje razvile antitijela i da je ishod istraživanja dao Rusiji "osnova za zaključak da je vakcina sigurna i ima snažno imunogeno djelovanje".

Izvještaj kaže, citirajući Savenkova, da se za učinak vakcine "procjenjuje da će trajati ne manje od šest mjeseci".

"Prema ruskim naučnici, upotreba vakcina može spriječiti daljnje mutacije virusa", rekao je funkcioner, dodajući kako više kompanija iz Grčke, Poljske i Austrije planira kupiti vakcinu.

Savenkov je dodao da su neke kompanije iz SAD-a, Kanade i Singapura takođe "“pokazale interes".

U maju prošle godine Danska je izbacila 17 miliona minkova zbog zabrinutosti da životinje šire mutirani oblik virusa korona.

Novi izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije takođe kaže da se Kovid-19 vjerovatno proširio na ljude putem životinje.

(N1)

Prije samo godinu dana Odri Rašel (33) živjela je u četvorosobnoj kući i vodila svoj pansion za pse.

Na kraju dana vraćala bi pse vlasnicima, ali je bila posvećena njezi i udomljavanju napuštenih životinja i pasa lutalica.

Nažalost, bilo ih je toliko da nije mogla svakome da pomogne. Kao veliki ljubitelj životinja, poželjela je da svoj život promijeni iz korena.

Prodala je kuću, napustila svoj posao, i uselila se u 200 godina staru kuću na farmi, postavljajući kao svoj prioritet to da brine o napuštenim životinjama, prenosi b92.

I do sada se nije pokajala.

"Započela sam sa Utočištem prije godinu dana. Spasla sam mnogo životinja u svom životu ali bila sam limitirana. Željela sam da imam više vremena za njih, više prostora da ih smjestim i više novca da trošim na njihove potrebe", kaže Odri.

U svoju novu kuću preselila se u februaru 2020. godine ali je imanje širila tako što je kupovala obližnja. Kupila je i drugu kuću  za svoju sestru kako bi se i ona preselila i sa njom vodila Utočište. Utočište je u međuvremenu postalo neprofitna organizacija koja može legalno da prima donacije od drugih ljubitelja životinja koji žele da brinu o njima.  (nezavisne)

Umjetnik Calvin Nicholls manipuliše običnim listovima papira i pretvara ih u nevjerovatne reljefne skulpture, pomoću standardnih alata za rezbarenje. Inspiraciju za svoju umjetnost na papiru, pronalazi u raznolikosti divljih životinja i koristi svoje vještine, kako bi majstorski precizno replicirao perje, krzno i ​​peraje. “Svi oni predstavljaju svoje jedinstvene izazove, dok prikazuju mogućnosti papira kao medija. Zapanjila su me latentna svojstva, koja su se skrivala u jednostavnom listu papira, dok smo istraživali pravac zrna, strukturne granice, bodovanje i presavijanje tokom istraživanja u umjetničkoj školi”, kaže umjetnik Calvin Nicholls.

Od tada je umjetnik svoju kreativnu praksu, posvetio pretvaranju papira u vrlo detaljne skulpture. Da bi stvorio ovu iluziju, Nicholls mora dobro paziti na to kako će svjetlost komunicirati s papirom. “Počevši od pažljivog seciranja ravni u subjektu, crtaju se i izrađuju obrasci, kako bi se uspostavio osnovni oblik. Dok radite pod namjenskim osvjetljenjem, obraća se pažnja na to kako se svjetlost igra na ovim površinama, prenoseći se od svjetline do sjene u osjetljivim prelazima. Sljedeći je nacrt površinske pojedinosti, koji se ocrtava, kako bi se sačuvao protok i tačnost, dok se prelazi iz ravnog crteža u trodimenzionalni osnovni oblik s niskim reljefom”, kaže Calvin Nicholls.

Papir koji koristi za svoju umjetnost arhivske je kvalitete, debljine i završne obrade, zavisno o potrebnim tehnikama utiskivanja i bodovanja. Nakon stvaranja skulptura od papira skoro 40 godina, Nichollsov portfolio uključuje širok spektar skulptura od reljefa – od velikih lavova do malih ptica.

Izvor: mymodernmet.com

Ovo prase odraslo je sa mačkama. Zapravo, možda bi se uvrijedilo ako ga nazovete tako jer on misli da je mačka.

Skače, hoda, prede i radi sve što i njegove drugarice.

Naime, kada ga je spasla jedna porodica, njemu je društvo pravila maca koja je i sama bila bolesna. Tako je prase zvano Dragonlord počelo da poprima mačje karakteristike.

On i družina postali su nerazdvojni, a kada je došlo vrijeme da prasence počne da živi napolju, nikako nije mogao da se navikne na život van kuće.

Izvor:Nezavisne

Dakšajani, za koju se vjeruje da je najstarija slonica koja ne živi u prirodi, preminula u 88. godini u Indiji.

Slonica koja je zbog staža dobila nadimak Gaja Muthasi - baka slonica, godinama je učestvovala u ritualima u Čengalor Mahadiva hramu.

Riječ je po poznatom hinduističkom hramu, koji se nalazi u indijskoj saveznoj državi Kerali, na jugu zemlje.

Njen veterinar je rekao da je Dakšajani u utorak prestala da uzima hranu i da je ubrzo preminula.

Čuvari su je posljednjih godina hranili ananasom i šargarepama, jer se slabije kretala.

Zbog toga posljednjih godina nije bila dio nikakvih rituala.

Iz odbora koji vodi hram navode da je ona bila najstarija slonica u zatočeništvu, a procjenjuje se da je imala 88 godina.

Međutim, svjetski rekord i dalje drži Lin Vang, slon koja je 2003. preminuo u zoološkom vrtu na Tajvanu, sa 86. godina.

Lin Vang je čak bio dio britanske vojske u Drugom svjetskom ratu.

Tu negdje je i Indira, slonica koja je 2017. preminula u Indiji, kada je navodno bila stara "između 85 i 90 godina".

Više od 2.400 slonova u Indiji živi u zatočeništvu.

Iz odbora koji vodi Čengalor Mahadiva hram ističu za AFP da su dobro tretirali Dakšajani.

"Zbog praktičnih ograničenja nismo mogli da je oslobodimo, ali smo osigurali da ima i više nego dovoljno prostora da se kreće", navode.

Međutim, borci za prava životinja kažu da mnogo slonova živi u lošim uslovima.

Iz organizacije Akcija za slonove, ističu da je oko 800 slonova zatvoreno u indijskim hramovima, naročito u Kerali, kao i da žive u "ekstremno lošim uslovima".

(BBC na srpskom)

Znate li da su guske sjajni čuvari? Posebno pilića odnosno manje peradi u vašem dvorištu? Prirodno zaštitnički nastrojene prema svojoj teritoriju, guske će se lako uživjeti u ulogu psa čuvara, a da za to neće morati proći nikakvu obuku!

Guske, doduše, nisu dovoljno velike da bi obranile jata od velikih predatora poput vukova, ali su najučinkovitije u kombinaciji s dobrom ogradom. Svakako može braniti dvorište od lasica, tvorova, lisica koje će često pokušati zgrabiti pile ili ukrasti jaja. No, ako i ne mogu obraniti jato, guske će napraviti galamu i bukom alarmirati farmera da je potencijalna prijetnja u blizini, piše hobbyfarms.

Nevjerovatni su alarmi i kada su u pitanju leteći predatori. Orla ili sokola će uočiti puno prije nego ćemo ih ugledati na nebu. Buka koju može proizvesti guska natjeraće piliće potražiti zaklon.

Zastrašujuće za predatore
Iznenađujuće, jedna guska može osigurati bolju zaštitu. Uzgajate li jato, udružit će se i ne biti toliko aktivni zaštitnici. Jedna guska, posebno ako je uzgajate s pilićima, ozbiljno će shvatiti ulogu zaštitnika. Jedna guska ili gusan takođe je isplativa opcija za zaštitu jata pilića. Guska koja ima pristup zdravoj zelenoj travi ima tek malu potrebu za dodatnom hranom. Treba joj tek puno svježe vode kako bi mogla održati kljun čistim.

Većina vrsta gusaka izvrsni su čuvari, ali tražite li gusku posvećenu zaštiti najbolje su kineske ili afričke guske. Najglasnije vrste i inače glasnih gusaka, za predatore su uistinu zastrašujuće.

(agroklub.ba)

Najugroženija vrsta evropske divlje mačke balkanski ris, ukoliko ne budu preduzete hitne mjere, uskoro bi mogla da u potpunosti nestane.

Procjenjuje sa da ova populacija ukupno broji oko 120 primjeraka. Јoš se može naći na planinama istočne i zapadne Crne Gore, sjeverne i zapadne Albanije, Makedonije, Grčke, a "stanovnik" je i Srbije.

Iako je na spisku strogo zaštićenih vrsta čije se ubijanje smatra krivičnim djelom za koje je propisana visoka novčana kazna, njegov opstanak ugrožavaju lovokradice koje tu rijetku životinju love zbog trofeja.

Samo u posljednjih godinu dana od ukupno šest primjeraka koji žive na Kosovu i Metohiji, ubijena su dva risa, a posljednji slučaj dogodio se u decembru.

Lovokradica se pohvalio ulovom na društvenim mrežama, pa je zahvaljujući tome i otkriven.

Ne ugrožava čovjeka, ali čovjek ugrožava njega
Očuvanje balkanskog risa je i inače veoma teško, s obzirom da njegovi saplemenici, poput karpatskog risa, prodiru na jug i prijete da ga potisnu.

Uništavanje šuma koje su mu prirodno stanište takođe ugrožava njegovo postojanje.

„Balkanski ris u Srbiji naseljava zapadni i južni dio Kosova, jugozapadnu Srbiju, a postoje indicije da ga ima i u južnoj Srbiji, istočno od KiM, u dolini rijeke Pčinje. U istoj oblasti istovremeno se pojavio i kavkaski ris koji prodire preko Karpata i Stare planine na jug Srbije“, precizira u razgovoru za Sputnjik direktor Prirodnjačkog muzeja Milan Paunović.

U Srbiji, prema procjenama, živi samo 20 primjeraka, dok je karpatski već mnogo brojniji.

Ris nikada ne napada čovjeka, ali čovjek u najvećoj mjeri ugrožava njegov opstanak
Nekada je balkanski ris živio i u Vojvodini na Fruškoj gori, a posljednji dokazani primjerak nedavno se pojavio na obodu Vršačkih planina.

„Balkanski ris, kao i bilo koji drugi ris, ne napada čovjeka, ali bilo je situacija da uđe u kokošinjac i da u trenutku kada vlasnik naiđe, ris ne može da nađe rupu kroz koju je ušao i da onda u odbrani nekog napadne, ali to su jako rijetki slučajevi“, objašnjava Paunović.

Prelijepa mačka sa malim šansama
Ta vrsta divlje mačke koja može da dostigne visinu od 65 centimetara i težinu do 25 kilograma, hrani se domaćim životinjama, sitnim sisarima, a rjeđe napada i pernate životinje. Njegova omiljena hrana su srne i zečevi.

Izvor:Nezavisne

Rekordno visoke temperature vazduha zabilježene na sjeveru Australije tokom dva dana u novembru doveo je do uginuća gotovo trećine letećih lisica, vrste šišmiša.

BBC javlja kako su naučnici s Western Sydney Universityja ustanovili da je zbog ekstremno visokih temperatura vazduha zabilježenih 26. i 27. novembra uginula gotovo trećina vrste šišimiša poznate i pod nazivom "voćni šišmiši".

Zvanični podaci pokazuju kako je prije decembra u Australiji evidentirano oko 75.000 letećih lisica, a naučnici vjeruju da je tokom dva dana u novembru stradalo oko 23.000 njih.

Ovi podaci dobijeni su od volontera koji su nakon toplotnog udara posjetili sedam staništa letećih lisica.

Ekolog i šef naučnog tima Justin Welbergen naglasio je kako evidencija nije urađena za sva staništa i da postoji mogućnost da je uginulo oko 30.000 jedinki.

Naučnici su upozorili kako su temperature zraka više od 42 stepena izrazito pogubne za leteće lisice, a tokom toplotnog vala koji je krajem novembra pogodio Australiju, u Cairnsu je izmjereno 42,6 stepeni Celzijusa.

Mještani su tada primijetili mnoge šišmiše koji su s drveća pali u dvorišta, bazene i druge površine.

Izvor:Nezavisne

Vlasnici i ljubitelji pasa sigurno su se više puta pitali zbog čega neki četvoronošci do iznemoglosti kopaju rupe u zemlji.

Ljudi koji žive u kućama znaju da ova aktivnost nije nimalo zabavna, jer psi znaju da prekopaju i cijelo dvorište.

Ovo su pet najčešćih razloga zbog kojih kuce to rade:

1. Zabava
Šape pasa su "dizajnirane" za kopanje, pa je logično da će ih koristiti za to. Kopanje im je često samo zabava, iako mnogim vlasnicima to nije nimalo zabavno.

2. Oslobađanje od dosade i stresa
Kopanje psima pomaže da izbace iz sebe višak energije i da se riješe dosade kada im vlasnik ne posvećuje dovoljno pažnje. Isto tako, kopanje može da bude znak stresa prouzrokovanog manjkom fizičke aktivnosti.

3. Pseći projekat
Kopanje može da se smatra i psećim "uradi-sam" projektom. On gradi svoju kućicu, mjesto u koje povremeno može da se povuče ako mu je hladno, vruće ili ako želi od nečega da se sakrije.

4. Plen
Ako u dvorištu imate krtice ili poljskog miša i psa koji se želi da se dokopa svog plena, nemojte da se iznenadite ukoliko vaše dvorište postane puno rupa.

5. Bjeg iz dvorišta
Psima dvorište nekada postane premalo i previše dosadno, pa žele da istraže svet izvan njega. Neki psi iskopaju rupu kod ograde da bi izašli, pojeli nešto, pronašli novo društvo, a onda se vratili u svoj dom.

Izvor:Nezavisne

Dosta ovih mitova dolazi iz crtanih filmova, a donosimo vam pet popularnih za koje ste morali čuti… a većina ljudi još uvijek vjeruje da su istiniti.

1. Ako prerežete glistu na pola, dobićete dvije
Za većinu djece, ovo je bio prvi pokušaj biologije. Pronađu glistu, prerežu je na pola – i desi se čudo: obje polovice su još uvijek žive!

Za biologe "crv" se odnosi na mnoge, vrlo različite organizame. Sposobnost da regenerišu dijelove tijela se razlikuju kao nebo i zemlja, iako se repovi lakše regenerišu.

Kod glista, repovi obično umiru kada ih prekinete, dok kod drugih vrsta ‘crva’ mogu ponovo izrasti. Neke vrste mogu čak regenerisati i dijelove glave. Gliste imaju kompleksno izgrađeno tijelo, sa mozgom, srcem, organima za probavu, repom…

Dakle, ideja da prerežete glistu na pola i dobijete dvije je isto toliko luda kao da to učinite sa kravom ili psom.

Ovaj mit vjerojatno potiče od jednostavnog nesporazuma. Crvi, kao i većina kukaca, imaju regenerativne sposobnosti, samo što nisu toliko napredne kao što mislimo. Dakle, ako ste odrezali dio repa gliste postoji mogućnost da bi novi mogao izrasti.

A zašto se obje polovice kreću? Zato što se grče od silne boli koju ste im nanjeli, dok ‘ispaljuju’ posljednje nervne signale. Slična stvar se dešava i kod dekapitulacije kokoški i ljudi. Ukoliko se i dalje pitate… Da, gliste, nakon što ih prepolovite – umru.

2. Zečevi jedu mrkvu, miševi vole sir
U svijetu mitova, mrkve su za zečeve ono što su banane za majmune. Jedina stvar koja je ‘sigurnija’ od zeke sa mrkvom, je miš koji voli sir. Ukoliko na mišolovku ne postavite veliki (trokutasti) komad sira, miš nikada neće ući u klopku.

Crtići su zagorčali život zečevima. Dovoljno govori činjenica da na svakoj web stranici o zečevima mora biti ovo upozorenje: "Ako pokušate hraniti zeca samo mrkvom, on će umrijeti". Ako se vašem zecu ipak svidi mrkva, i dalje morate paziti koliko mu dajete da je jede.

Zečevi koji žive van crtanih filmova uglavnom jedu sijeno i zelenilo. Ako dadnete zecu mrkvu sa zelenim vrhom, on će pojesti samo zeleni vrh.

Što se tiče miša i sira… miševi imaji jako osjetljivo čulo mirisa… a većina sireva ima jake mirise, od kojih miševi doslovno bježe.

Nedavna studija je pokazala da miševe odbija hrana poput sira, a da ih privlači ona koja sadrži relativno više šečera, kao što su žito i voće. Ovaj mit je napokon prepoznao i Britanski Parlament, te izdao ‘zvaničnu napomenu’ da je najbolje da se miševi namame keksom, žitaricama ili čokoladom.

3. Ptica napustiti svoje ptičiće ako ih dotaknete
Prvo, ptice rijetko koristite čulo mirisa, i umjesto toga oslanjaju se na oči i uši. Dakle, ne, ne može odmah osjetiti kada je njena beba zaražena ljudskim mirisom, koji ostaje na njoj nakon što je dotaknete.

Drugo, ptice zaista nije briga da li ste dotakeli njihove mlade ili ne. Iako, ako to činite dok ptičić uči da leti može biti štetno za njega, to ne spriječava majku da ih hrani i vodi brigu o njima. Majke ptice su vezane za svoje mlade u dobrim i lošim momentima, baš kao što su i vaše majke vezane za vas.

Treće, ukoliko zaista i nađete malo ptiće ispod drveta, vjerovatno je ispalo iz gnjezda i iako ga majka neće sigurno napustit jer ste ga dotakeli, ipak ga ne premještajte na drugu lokaciju, jer će ga to samo razdvojiti od majke, koja je u tom trenutku vjerovatno u potrazi za hranom.

4. Bikove iritira crvena boja
Za mnoge od nas, jedini dio španske kulture za koju znamo je da se okupljaju na stadionima, gdje čovjek u smiješnom odjelu maše ljutom biku komadom crvenog platna ispred nosa. S ciljem da ga još više naljuti.

A onda ste u jednom trenutku vašeg života vidjeli, vjerojatno u crtanom filmu, da je crvena boja ta koja ljuti bika.

Zašto je ovo samo mit? Zato što su bikovi u stvarnom životu daltonisti (uopšte ne razlikuju boje). Ono što bikove razbjesni je mahanje platna ispred očiju.

5. Kamile pohranjuju vodu u svoje grbe
U stvarnosti, kamile ne pohranjuju vodu u svoje grbe, već masnoće. Manoće su mnogo korisnije od vode u pustinji, jer daju kamilama energiju koja im je potrebna da bi se njihov metabolizam održao. Ne zaboravite da je hrana, kao i voda, jako rijetka pojava u pustinji.

Ako se pitate da li kamile trebaju vodu i kako ne dehidriraju – naravno da trebaju i naravno da mogu dehidrirati. Ali uzmite u obzir činjenicu da tijelo kamile funkcioniše drugačije od tijela čovjeka.

One se mogu same ohladiti i ostati hladne mnogo duže od ljudi. Takođe imaju i posebne ćelije koje ne dozvoljavaju da im padne krvni pritisak kada padne zapremina tijela. Sve to doprinosi činjenici da mogu prevaliti jako dug put bez dehidracije.

Jedan izvor ovog mita dolazi iz drevnog Rima, gdje je filozof/prirodnjak Pliny zaključio da kamile imaju dva stomaka, jedan za hranu i drugi za vodu. Neupućena javnost, vidjevši da kamila ima dvije grbe, zaključila je da je u njima smješten stomak.

Drugi izvor je taj, da pustinjski nomadi – u vremenima očaja, raspore kamilu i piju vodu iz nje. Ovo se zapravo i dešava, popiju vodu koja se pomješala sa hranom koju kamila još nije probavila. Važno je zapamtiti da piju vodu iz stomaka, a ne grbe.

Izvor:Nezavisne