Mame i bebe

Mnogi roditelji čija deca pohađaju jaslice ili vrtić susreću se s istim problemom i istim pitanjem – šta da uradim kada dete ne želi da spava u vrtiću?Kako kažu, pre svega bolje je i u razgovoru s decom koristiti termin dnevni ili popodnevni odmor, jer on ne mora nužno da podrazumeva spavanje, ali podrazumeva odmor od aktivnog prepodneva.

Tu treba uzeti u obzir i uzrast deteta. Dok se za one najmlađe od prve do treće godine života preporučuje dnevni odmor u vidu spavanja, kod starije dece treba osluškivati njihove želje i ritam.

Izdvojili smo nekoliko saveta za prevazilaženje ovog problema.

Odredite razlog zbog kojeg dete ne želi da spava

"Prvo je važno odrediti razlog zbog kojeg dete ne želi da spava u vrtiću. Deci u uzrastu od prve do treće godine je bitan odmor i najveći broj njih ima potrebu za odmorom. Ako se dogodi da dete ne želi da spava, najčešće iza toga stoji određen razlog. U rešavanju tog problema najviše će pomoći iskren razgovor roditelja i vaspitača. Kažite otvoreno vaspitaču da li je dete loše spavalo tokom noći, da li je imalo noćne more, kasno leglo, možda čulo roditeljsku svađu i slično", govori vaspitačica Jelena.

Sarađujte s vaspitačem

Obe vaspitačice su se složile da je ključ dobrog boravka mališana u vrtiću zapravo dobra saradnja roditelja i vaspitača.

Prilagođavanje na jaslice ili vrtić jako je stresno razdoblje za dete, ali i za roditelje i vaspitače. Upravo je zato važno da vaspitač odmah zna vaše navike i rutine odmora. Otvoreno recite da li vaš mališa voli maženje, nošenje ili nešto slično, što bi moglo da pomogne detetu da se oseća sigurno.Neka dete uz sebe ima najdražu igračku

Kako vaspitačice dalje ističu, veoma je važno da dete uz sebe ima svoju omiljenu igračku jer će mu ona dati osećaj sigurnosti. Bilo da je to ćebence, duda ili meda, dopustite mu da ga nosi sa sobom u vrtić.

Poštujte detetove potrebe

Svako dete ima svoj ritam i svoje potrebe, pa tako i kada je u pitanju spavanje ili odmor. Kako kaže vaspitačica Mateja Mavrinac, vrlo je važno da roditelj uvažava te potrebe.

Iako je uobičajenije da je detetu od tri godine potrebno više sna nego onome od šest, uvek postoje mlađa deca koja imaju manju potrebu za snom i starija, kao što su predškolci, koji još uvek imaju potrebu da odspavaju i tokom dana. Često roditelji kažu da dete nema potrebu za spavanjem, a onda se događa da takvo dete u vrtiću ipak zaspi.Budite dosledni rutini i tokom vikenda

Obe vaspitačice ističu da je rutina veoma važna kod dece i da bi roditelji trebalo da je primenjuju u tokom vikenda. Rutina je važna i u igranju, spavanju, ali i u ručkanju.

Dakle, podržite mališane, uspostavite rutine i biće sve super.  (yumama)

Roditelji trebaju znati da je ta reakcija potpuno normalna. Takvo ponašanje zapravo pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu. Također, i način adaptacije ovisi o nekoliko faktora.

Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije.

Laka adaptacija

To je normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uslove i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima. Kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tokom deset do 15 dana boravka u vrtiću ili jaslicama.

Adaptacija srednje težine

Promjene u ponašanju su produžene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću.

Teška adaptacija

Ovo je dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati dva do šest mjeseci. Često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju razdoblje adaptacije: obolijevanje, nepovoljni porodični uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje.

Kako djeca reagiraju

Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost).

Jedna od mogućih reakcija je regresivnost, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu).

Sva ta ponašanja normalna su u fazi adaptacije. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja odnose sa odgojiteljem. Potrebno je upozoriti da adaptacija nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu inicijativu, a taj proces može potrajati i godinu.

Od čega zavisi način prilagođavanja

- Individualne osobine;

- Stepen djetetovog razvoja;

- Dob djeteta;

- Zdravstveno stanje;

- Porodična atmosfera;

Koja se djeca teže prilagođavaju

- Emocionalno labilna djeca;

- Nesamostalna i egocentrična djeca;

- Ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.

Izvor:Nezavisne

P.U.Vrtić MALA industrija
Stigle SENZORNE TABLE u MALU industriju
Čulna (senzorna) igra podrazumjeva bilo kakvu aktivnost koja stimuliše čula vašeg djeteta. To su dodir, miris, ukus, vid i sluh.
Čulno iskustvo je vrlo važno za razvoj dječijeg mozga.
☆mala INDUSTRIJA-VELIKI ljudi☆