Meša Selimović: Dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo!
Dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo.
Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćeš razmišljati o nedostacima drugih.
Ako te netko povrijedi, prijeđi preko toga. I budi kao Ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili Drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga sasječe.
Meša Selimović
Izvor: atma
izvor:pozitivanstav.com
Vraća li se dobro dobrim, ili su dobar i lud braća
Dobrota mnogo zna i može, a govori samo osmijehom, rekao je naš nobelovac Ivo Andrić. Srpski prosvjetitelj Dositej Obradović je tvrdio da je samo dobar čovjek srećan. Da je dobročinstvo jedino blago koje se povećava dijeljenjem smatrao je i italijanski istoričar Čezare Kantu. Toliko je ispisanih i izgovorenih hvalospjeva na račun dobrote, jedne od najvećih ljudskih vrijednosti i etičkih kategorija. Pa, kako smo onda od onoga da se dobro dobrim vraća spali na dobar i lud su braća? Šta se to dogodilo sa vrlinom nad vrlinama i gdje se izgubila misao da "dobri ljudi svijetle izdaleka poput vrhova Himalaja"?
Osiromašena dimenzija čovjeka
Sociolog kulture Ratko Božović kaže da je u turbulentnim vremenima u ljudima osiromašila dimenzija čovjeka, urušili su se dostojanstvo i empatija. Dobrota, kao mentalno stanje ili djelo blagonaklonog ponašanja prema drugima, izgubila je značaj koji je nosila od iskona.
"Postradala je moralna inteligencija pa od potrebe da vidimo sebe, više ne vidimo druge. S druge strane, prilično smo lakorečivi. Verbalno se saživljavamo sa nevoljama drugih, zvučimo saosećajno i nesebično, ali altruizam je mnogo više od toga. Ako sedimo u toploj sobi i gledamo kako se ljudi smrzavaju, saosećajući rečima s njima, zapravo nismo spremni da se uhvatimo u koštac sa njihovim problemima sve dok ne izađemo iz pozicije egocentrizma i egoizma. Suština je ne samo da kažemo da nam je žao, nego da pronađemo način da nekome zaista pomognemo", naveo je on.
