Seks je bitan, ali nije isto što i ljubav
Moramo li zaista nekoga ludo da volimo da bismo s njim imali fenomenalan seks?
Neki su ljudi uvjereni da ako u krevetu "ne štima", nije riječ o pravoj ljubavi. To je pogrešno. Takvi ljudi nisu sposobni da razlikuju seks i ljubav, oni izjednačavaju jedno s drugim.
Takve osobe imaju sužen izbor prilikom traženja partnera, a često im se dešava i da, zbog hroničnog osjećaja usamljenosti, neprestano mijenjaju seksualne partnere. Tako, barem na trenutak, stvaraju lažni osjećaj da su voljeni i prihvaćeni.
Oni koji sa stalnim partnerom imaju fantastičan seks i misle da to znači i da se veoma vole, ne primjećuju da sve drugo u njihovom odnosu "škripi". Oni nesuglasice i neslaganja "guraju pod tepih" ne sluteći da će jednog dana ipak sve "isplivati", piše sajt Intimate Medicine.
Neki se zbog lošeg seksa i raziđu. To se dešava u vezama u kojima barem jedan partner misli da je seks osnov veze pa je sklon da trenutno lošiji seks, rjeđe vođenje ljubavi, pad interesovanja partnera, tumači kao da je ljubav nestala.
Prema tome, pogrešno je izjednačavati ljubav i seks, koji su inače usko povezani ali mogu postojati i jedno bez drugog. Ljudi koji se ne vole mogu imati odličan seksualni odnos, kao što i ljubav može postojati bez seksa.
U svakom slučaju, potrudite se oko osobe do koje vam je stalo, razgovarajte o svemu kako biste izbjegli ozbiljne probleme ili raskid samo zato što ste ćutali. (nezavisne)
Usamljeni i kad smo okruženi drugima
Usamljenost nije nova pojava - predstavljala je problem i prije pandemije virusa korona. Izvještaj Evropske komisije iz 2018. godine pokazuje da se u periodu 2010-2014. godina oko 30 miliona osoba u Evropi često osjećalo usamljeno, sa većim brojem usamljenih osoba u južnoj i istočnoj Evropi u poređenju s ostalim dijelovima Evrope.
Bitno je naglasiti da, bez obzira na porijeklo, sredinu, ili godine, usamljenost može pogoditi svakoga, kaže Olivia Field, istraživač iz britanskog Crvenog krsta.
Usamljenost je subjektivni osjećaj emocionalne praznine u interakcijama sa drugim osobama. Da li je moguće biti usamljen čak i kad smo okruženi drugim ljudima?
Da, kažu osobe koje su iskusile osjećaj usamljenosti.
Da, kažu naučnici koji istražuju ovaj fenomen.
Usamljenost se razlikuje od samoće upravo zbog toga što se možemo osjećati usamljeno i kad imamo mnogo prijatelja i osoba oko nas. Dok samoća može biti poželjna i izabrana, usamljenost je uvijek nepoželjna i uznemirujuća emocija. Ovo je emocija koju veliki broj ljudi doživi u nekom periodu života. Kod većine ovaj osjećaj je prolazan, trenutačan. Kad ovaj neprijatan osjećaj nezadovoljstva kvalitetom ili kvantitetom veza sa drugima pređe u hronično stanje, osobe postanu izložene riziku rane smrti, kardiovaskularnim problemima, depresiji, smanjenju kognitivnih sposobnosti i mnogim drugim zdravstvenim problemima.
Pored veoma negativnog uticaja na zdravlje pojedinca, usamljenost utiče na šire društvene i ekonomske strukture.
Istraživanja u Velikoj Britaniji su pokazala da poslodavci snose ogromne troškove vezane za usamljenost i uticaj koji ima na zdravlje pojedinaca i njihovu radnu produktivnost, sa procjenama od 2,5 milijardi funti godišnjih troškova. Istraživanja su pokazala i da usamljenost utiče i na povećanje korištenja zdravstvenih sredstava zbog toga što usamljene osobe imaju tendenciju da posjećuju doktora češće od osoba koje nisu usamljene, što stvara pritisak na budžet ovih institucija. Ova i slična istraživanja su privukla pažnju mnogobrojnih društvenih i vladinih organizacija.
Kao jedan od primjera je Vlada Velike Britanije, koja je 2018. godine imenovala prvog ministra za usamljenost i uložila ogromna finansijska i organizaciona sredstva u borbi protiv usamljenosti. Ostale zemlje, kao što su Australija, Kanada, Novi Zeland, Norveška i Danska, pokazale su interesovanje da slijede primjer Velike Britanije i njihovih metoda.
Prisilna izolacija tokom pandemije virusa korona je donekle pogoršala već postojeću krizu usamljenosti, ali nije jedini niti glavni razlog za postojanje ove pojave. Gubitak voljene osobe, stres, loše fizičko i mentalno zdravlje, gubitak posla, te velike društvene promjene kao što je pojava virusa korona samo su neki od razloga koji utiču na pojavu usamljenosti.
Ova kompleksna emocija zahtijeva pažljivo razmatranje i praćenje od strane zdravstvenih i naučnih organizacija. Prvi korak koji sami možemo preduzeti u naporima za smanjenje usamljenosti jeste da imamo više razumijevanja za osobe koje se osjećaju usamljeno i poteškoće koje ova emocija može donijeti u komunikaciji sa drugima.
Usamljene osobe se često povuku u sebe i izbjegavaju kontakte s ostalima zbog predrasuda vezanih za usamljenost. Usamljene osobe mogu da imaju dobro razvijene socijalne vještine i dosta prijatelja, ali da se, i pored toga, i dalje osjećaju usamljeno, što dovodi do većeg nezadovoljstva, straha i tuge u interakcijama sa drugima. Kao posljedica toga, usamljene osobe mogu s vremenom da postanu više izolovane i nesigurne u sebe i druge oko sebe. Osjećaj nedostatka bliskosti sa drugima može da ima ogromne posljedice za fizičko i mentalno zdravlje osoba, te za socijalne i ekonomske resurse i strukture, i kao takav zahtijeva pažnju društvenih i političkih institucija.
Piše: Dragana Vidović
University of Essex, Velika Britanija
Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije
izvor: Nezavisne novine
