ugodni

Vlasnici se često pitaju da li je njihov ljubimac zaista gladan ili mu je, jednostavno, samo dosadno. Kada je u pitanju hrana, psi se često ponašaju, običnim jezikom rečeno, kao da imaju rupu u stomaku. Ne samo da su navikli da dobiju obrok u odgovarajuće vrijeme, već i nerijetko znaju da budu manipulativni, pa vlasnici između obroka ne mogu da odole tužnom pogledu i daju ljubimcu brojne grickalice, keksiće, slatkiše.

Bespotrebne kalorije se gomilaju i dovode do povećanja tjelesne težine, ali i problema sa digestivnim traktom i drugih zdravstvenih nevolja.

Jedno opsežno istraživanje koje je sprovedeno u Americi prošle godine od strane veterinara i udruženja životinja pokazalo je ne baš ohrabrujuće podatke. Čak 42 miliona pasa je gojazno ili ima "koje kilo viška".

Kod nas takvo istraživanje nije rađeno, ali sigurno vam se desilo da u komšiluku, u parku, vidite vlasnika i njegovog buckastog ljubimca. S obzirom da potrebe za hranom zavise od veličine, godina, rase psa ali i genetike, često nije lako odrediti koja je količina idealna. Nekad je još teže toga se i pridržavati.

Previše hrane ili premalo?
Rijetko ćete videti "gladnog psa" u dobroj porodici i zdravom okruženju. Ako ste ipak primijetili da je pas malo dobio na težini, to ne znači da treba odmah da ga bacite na rigoroznu dijetu. Kao I kod čovjeka, biće kontraproduktivno. Kao što smo rekli, postoje brojni faktori koji utiču na veličinu I broj porcija.

Ovo su opšte prihvaćena I osnovna pravila :

Štenci - tri male porcije dnevno
Manji, odrasli psi – dvije male porcije dnevno
Srednji do veliki odrasli psi – dvije veće porcije dnevno
Veliki do ogromni psi – jedna veća porcija dnevno
Stariji psi – jedna do dvije manje porcije dnevno
Ipak, ne postoji precizni digitron. Jer mnogo toga zavisi i od zdravstvenog stanja psa ali prije svega fizičke aktivnosti.

Ako vaš pas dobar dio dana provede na kauču, dremajući, troši manje energije. Samim tim potrebno mu je i manje hrane. Čini vam se da je, ipak, gladan? Možda mu je samo potrebno da se istrči ili prošeta.

Psi koji se redovno i dobro istrče i prošetaju imaju manje problema sa probavom. Zdrav pas koji jede "vlažnu" hranu, poslije četiri sata imaće potrebu da isprazni crijeva, sa suvom hranom je potrebno skoro 8 sati. U svakom slučaju, pas koji se više kreće lakše će obaviti "posao" napolju nego onaj koji nije aktivan.

I vrijeme utiče na količinu hrane koju će pas pojesti. Mnogi psi kada su velike vrućine, svoj prvi obrok pojedu tek predveče. To nije ništa neobično. Kada su temperature visoke, pas se ne kreće previše, ne troši, samim tim mu I nije potrebno mnogo hrane.

Ako imate nedoumica oko toga da li dajete previše Ili premalo hrane vašem ljubimcu, najbolje bi bilo da se posavjetujete sa veterinarom.

Preporučene veličine porcija na džakovima ili manjim pakovanjima hrane za pse su, upravo, samo to - preporuke.

Nisu svi mali ili veliki psi isti, I ista pravila ne važe za sve, piše Apetit.rs.

Izvor:Nezavisne

Svako treba da dobije priliku da svoj život dijeli sa psom, bez obzira na to koliko godina ima. Ukoliko pripadate starijoj populaciji, to nije faktor koji treba da utiče na odluku da nabavite svog novog najboljeg prijatelja. Ali ipak, vaš životni stil i zdravstveno stanje jesu faktori koje treba uzeti u obzir prilikom odabira psa o kojem ćete se brinuti.

Odavno je dokazano da društvo psa obezbjeđuje mnoge zdravstvene i emocionalne koristi, piše Petface.

Druženje sa psom smanjuje stres, snižava krvni pritisak, eliminiše anksioznost i depresiju, koje gotovo po pravilu prate osobe preko 60 godina starosti. Pored toga, briga o psu i redovne šetnje poboljšavaju opšte fizičko stanje vlasnika. U principu, možete nabaviti bilo kog psa za ljubimca ukoliko imate mogućnosti da se dovoljno dobro brinete o njemu, bez obzira na svoje godine.

Međutim, obratite pažnju na sljedeće činjenice. Na prvom mjestu, razmislite da li možete da zadovoljite osnovne potrebe pasa kao što su šetnje, ishrana i zdravstvena njega. Ako već vodite aktivan život, možete izabrati psa koji zahtijeva više aktivnosti. Ukoliko više vremena provodite u kući, onda morate misliti o psima koji nisu pretjerano zahtjevni što se tiče šetnje, igre i vježbe u prirodi. Razmislite o životnom vijeku psa. Žive od 12 do 15 godina, pa stoga nije loša ideja da nabavite odraslog psa umjesto šteneta pripadnika dugovječnih rasa. Ako imate neki zdravstveni problem koji će vam otežati brigu o velikom psu, bolji izbor su male rase.

Evo nekoliko rasa koje su nešto više po mjeri starijih osoba.

Bišon

Mali bijeli pas. Radostan i dobroćudan. Lako se obučavaju i socijalizuju i ne traže neku posebnu njegu osim povremene posjete frizeru za pse. Lak za šetnju i nije posebno zahtjevan kada se radi o fizičkim aktivnostima.

Francuski buldog

Sa ovim psom nikada nećete biti tužnu. Spada u najveselije pasmine. Mišićavi su i aktivni ali srećom nisu pretjerano izdržljivi u svojim fizičkim aktivnostima. Redovna šetnja im je sasvim dovoljna da istroše nakupljenu energiju. Nešto su zahtjevniji kada se govori o zdravlju, jer često imaju različite kožne probleme. Pored toga, zbog skraćene njuške gotovo svi hrču tokom spavanja.

Maltezer

Slično kao i bišon ovo je pravi „mali bijeli pas“. Idealan je družbenik u stanu i obožava da sjedi u krilu vlasnika ili na nekoj mekoj fotelji ili krevetu. Što se tiče šetnje, takođe nisu previše zahtjevni a većina je zadovoljna kada u šetnju ide u rukama vlasnika. Laki su za obuku, a sa težinom od 4 do 6 kilograma može ići svuda sa vama. Staje u gotovo svaku torbu. Jedino o čemu treba voditi računa u zdravstvenom smislu to su pretjerana telesna težina, njega dlake i zuba.

Pomeranac

Želite malog psa? Težina im je između 3 i 7 kilograma pa su u tom smislu idealan izbor. Previše su temperamentni i lajavi, ali su zabavni i razigrani. Vole da sjede u krilu vlasnika, a za potrošnju energije su im dovoljne odgovarajuće igračke. Zahtijevaju više njege krzna i zuba.

Princ Čarls kavalir španijel

Mali pas koji je najsrećniji kada je u društvu vlasnika. Lako se trenira. Zahtijeva redovnu njegu ušiju, četkanje dlake i povremene odlaske kod grumera. Imaju više genetski uzrokovanih zdravstvenih problema vezanih za koštano zglobni aparat i srce pa se dobro informišite kod veterinara i odgajivača.

Pudla

Ako želite pudlu za svog novog prijatelja, predlažemo one malog rasta. Inteligentne su i nevjerovatno odane vlasniku. Lako se socijalizuju i dobro će se slagati sa unucima. Redovne dnevne šetnje su sasvim dovoljne da zadovolje njihovu potrebu za fizičkim aktivnostima. Lake su za njegu, ali neophodno je da se redovno vodi kod grumera zbog njege dlake. Izuzetno se malo linjaju, gotovo da nemaju karakterističan miris pa je i to jedna prednost o kojoj treba misliti. I oni zahtijevaju veću pažnju kada se radi o njezi ušiju i zuba.

Vipet

Pitate se kako trkački pas može biti dobar za starije osobe? Ovi psi koji pripadaju hrtovima djeluju kao da imaju neiscrpnu energiju. Međutim, pored redovnih umjerenih šetnji i povremenim puštanjem da se istrče uglavnom više vole udobnost fotelje i mir kuće. Nisu pretjerano zahtjevni što se tiče njege dlake i ishrane. Ipak, prilično su veliki po dimenzijama pa razmislite da li možete da se brinete o takvom psu.

Korgi

Ovi psi koji su po dimenzijama između malih i srednjih rasa su veoma pameti i prilično laki za obuku. Iako kratkonogi, vole šetnju što će i vas natjerati da redovno izlazite iz doma i da se fizički aktivirate. Veoma su jednostavni za njegu a davaće vam i utisak kraljevskog statusa. To su omiljeni psi engleske kraljice Elizabete.

Ši cu

Mali, čupavi i prilično energični psi koji ipak ne zahtijevaju pretjeranu njegu. Pomalo su tvrdoglavi, ali im to daje i poseban ton. Pošto imaju skraćenu njušku, skloni su problemima sa disanjem kao i kožnim oboljenjima. Ipak, zbog svojih dimenzija, vrlo su dobri za manje stanove.

Sama rasa nije garancija da ste izabrali psa koji vam potpuno odgovara. Svaki pas je jedinstven kako po osobinama tako i potrebama. Ako se odlučite za usvajanje već odraslog psa, veće su šanse da unaprijed znate da li vam odgovara u odnosu na vaše mogućnosti i očekivanja. Ukoliko možete, provedite neko vrijeme sa njim da se bolje upoznate. Tako će se izbjeći situacije neispunjenih očekivanja i razočaranja. Uostalom, uzimanje psa u starijoj dobi predstavlja novi početak i novu fazu vašeg života, a to je osjećanje koje je neponovljivo.

Izvor:Nezavisne

Pored toga što su neviđeno slatki i divni prijatelji, psi su pomalo i na svoju ruku. Ili na "svoju šapu". Između smiješnih izraza lica i čudnog ponašanja ponekad, svaki "čovjekov najbolji prijatelj" ima i male crte ekscentričnosti zbog kojih ih volite još više.

Ali, neke od tih neodoljivo simpatičnih čudnih stvari koje rade su u stvari neodvojivi dio njihove prirode, iako to ponekad iznenadi i najodanije ljubitelje pasa.

Uzmite, recimo, samo tu naviku da se sklupčaju "u lopticu" prije nego što utonu u san. Prosječnom vlasniku, to vjerovatno djeluje prosto kao način da se kuca udobno smjesti prije nego što zaspi. I iako to jeste dijelom tačno, dr Margaret Gruen, profesor bihevioralne medicine na veterini na Univerzitetu Sjeverne Karoline, kaže da je to konkretno ponašanje čvrsto utemeljeno u evoluciji.

"Kad psi spavaju napolju, u divljini, naročito u hladnijim predjelima, oni će iskopati pliću rupu u zemlji i sklupčati se u njoj", objašnjava dr Gruen za Vetstreet.

"To im obezbjeđuje toplotu, kad se tako sklupčamo tijelo lakše održava temperaturu. Takođe, u tom položaju najosjetljiviji unutrašnji organi su zaštićeni od iznenadnog napada predatora."

Psi spavaju u ovom položaju i u kući, na bezbjednom, iako im ne prijeti nikakva opasnost. Zvuči smiješno, ali to je razumna taktika naslijeđena od dalekih predaka.

Izvor:Nezavisne

Sva živa bića odaju specifične mirise pa je tako i sa psima. U zavisnosti od rase, dužine dlake, uslovima u kojima živi, navika pa i ishrane, mirisi su manje ili više izraženi. U najvećem broju slučajeva, neprijatni mirisi kod pasa su rezultat (ne)održavanja higijene. To ne znači da pse treba kupati svakog dana, ali iznenadna pojava smrada može biti rezultat "uvaljivanja" u neki izvor smrada, piše PetFace.

Ovo ponašanje je prirodna pojava kod pasa, a stručnjaci smatraju da je to ostatak instikta koji obezbjeđuje "mirisnu kamuflažu" kao oblik zaštite od predatora.

Psi se najčešće uvaljaju u izmet drugih pasa, ostatke leševa ptica, glodara ili drugih životinja, smrdljivo smeće, ostatke hrane i sl.

Rješenje je relativno jednostavno, jer je potrebno psa okupati odgovarajućim šamponom i ukloniti nakupljene uzročnike mirisa i naravno sam miris.

Naravno, neki psi to rade češće i više od drugih pa vlasnici moraju češće da se bave uklanjanjem tih mirisa. S druge strane, ovo može ukazivati i na probleme ponašanja, pa je potrebno konsultovati se sa stručnjacima jer se možda radi o nedostatku pažnje, nekom obliku iskazivanja anksioznosti, pa čak i protestu koji vlasnik ne prepoznaje.

Međutim, ponekad problemi sa kožom, krznom i nekim važnim unutrašnjim organima mogu biti razlog smrada koji se širi sa ljubimca. Tada kupanje uobičajenim šamponima za pse ne daje dobre rezultate, pa treba potražiti pomoć veterinara.

Neprijatni mirisi
Zadah ljubimca

Neprijatan zadah koji se primijeti kod psa može biti uzrokovan bolestima zuba i desni. Kvar zuba, nakupljanje kamenca i paradontopatija samo su neki od problema koji su veoma slični kao kod ljudi. Bolne desni i zubi izazivaju i pojačano baljenje koje takođe ima neprijatan miris. Pas lizanjem dlake ili predmeta u kući prenosi taj miris pa problem smrada postaje ozbiljniji. Nažalost, i neke druge bolesti kao što su dijabetes ili smanjena funkcija bubrega, takođe izazivaju neprijatan zadah.

Infekcije ušiju

Bakterijske infekcije spoljnog ušnog kanala ili infekcije nastale parazitima i prisustvom stranog tijela, po pravilu izazivaju neprijatan miris i jedan su od prvih simptoma ovog problema. Pored neprijatnog mirisa, ova stanja prate svrab, češanje i trešenje glave uz veliki bol.

Ispuštanje gasova

Ova izuzetno smrdljiva pojava ukazuje na probleme sa varenjem. Uzroci su brojni i zahtijevaju ozbiljno angažovanje veterinara jer velika količina gasova može da upućuje na veoma opasna oboljenja digestivnog trakta.

Infekcije kožnih nabora

Neke rase pasa kao što su engleski buldozi ili šar pej zbog konfiguracije kože koja stvara tzv. kožne nabore na glavi, oko repa, usta i očiju zahtijevaju ozbiljno i redovno čišćenje nakupljene nečistoće unutar nabora. Ukoliko se to ne radi dolazi do razvoja bakterijskih infekcija koje odaju izrazito neprijatan miris.

Problemi sa analnim vrećicama

Ovo je jedan od najčešćih problema koji se vezuje za neprijatan miris koji se širi oko pasa. Ove dve žlijezde se nalaze sa obe strane anusa i predstavljaju mirisnu (čitaj: smrdljivu) identifikaciju svakog psa. Ukoliko pas ima normalno varenje i čvrstu stolicu, ove žlijezde napunjene smrdljivim sadržajem se redovno prazne tokom defekacije.

Ukoliko dođe do začepljenja otvora na vrećicama, razvijaju se upalni procesi koji mogu biti veoma bolni za ljubimca. Psi u takvim situacijama pokušavaju da se oslobode sadržaja, pa se ližu, grizu ili vuku zadnji dio tijela o podlogu. Sadržaj pod pritiskom izlazi i lijepi se za dlaku i kožu, a što je još gore i za podlogu koja je nerijetko tepih ili mebl na namještaju. Problem se rješava adekvatnom ishranom, periodičnim čišćenjem ovih žlijezda kod veterinara ali i radikalno – potpunim odstranjivanjem analnih žlijezda.

Sve u svemu, ukoliko vam neko kaže da postoje psi koji nemaju nikakav miris taj vas baš laže. Održavanje higijene, bilo da se radi o kratkodlakim ili dugodlakim psima, psima koji imaju rasne predispozicije za razvoj kožnih oboljenja, psima sa spuštenim ušima i slično, obaveza je svakog odgovornog vlasnika. O najboljim načinima rješavanja velikog smrada kod pasa, ali i rješenjima kada se problem pojavi, posavjetujte se sa svojim veterinarom.

(b92)

Mnogobrojne vrste životinja su ugrožene i stavljene pod zaštitu pa se ne smije uzeti neka egzotična za kućnog ljubimca bez provjere da li je dozvoljeno. Evo nekoliko vrsta o kojima smijete da vodite brigu:

Jež

Možda ste nekad poželjeli da njegujete ježa. Hrani se insektima, a posebno voli skakavce. U drugim državama se hrana za ježeve prodaje u radnjama za kućne ljubimce. Preporučuje se da im kavez bude manji od 70 centimetara dužine i visine, a 40 cm visine.

Minijaturno prase

Ljubimac Džordža Klunija i mnogobrojnih engleza i Amerikanaca. Kao mladunci veliki su svega šest centimetara, a kasnije do 40. Poslušni su i druželjubivi i mogu da nauče da vrže nuždu u posudi. Svaštojedi su i ne morate da ih izvodite u šetnju.

Patuljasti zec

Oni su držani kao ljubimci još u doba Rimljana. Vole da se maze i treba ih držati u krilu. Za njih se preporučuju kavezi 120 sa 60 cm i da se hrane povrćem i sijenom. Dobro podnose hladnoću, ali ne smiju na promaju.

Prugasta vjeverica

Potreban im je veliki kavez, najamanje 50 puta 50 i da ima drvo da za penjanje. Nisu probirljive u ishrani, a najviše vole orahe, lješnike, suncokret i piju mnogo vode.

Izvor:Nezavisne