Mi smo vrlo adaptibilni, a to smo i iskustveno mogli vidjeti od početka pandemije do danas. Mnoge stvari koje su za nas nezamislive kada o njima pokušamo razmišljati, ispostavi se da su zapravo savladive, rekla je u intervjuu za "Nezavisne" psiholog Nela Marinković.
Istakla je da mentalno zdravlje štitimo, najopštije govoreći, prevencijom i intervencijom.
NN: Pandemija virusa korona traje već 10 mjeseci. Jesu li ljudi na ivici snage?
MARINKOVIĆ: Ne. Da preciziram svoj odgovor: možda jesmo umorni i možda nam je teško živjeti u ovim okolnostima, ali nismo na ivici snage. To što nismo na ivici snage ne znači da nam je lijepo i da uživamo, već da živimo i prilagođavamo se u skladu s cjelokupnom situacijom. Mi smo daleko rezilijentniji, otporniji, nego što to svakodnevno komuniciramo. Nerijetko možemo čuti "ne mogu više" ili "neću izdržati", a onda vidimo da najčešće izdržimo i da možemo da podnesemo mnogo toga. Kada procjenjujemo svoje kapacitete u pogledu neke situacije koja za nas može biti izazovna, imamo tendenciju da precjenjujemo ozbiljnost, izazovnost i težinu date situacije, a da potcjenjujemo vlastite kapacitete nošenja tom situacijom. Naposlijetku nam realnost pokaže koliko mi zapravo možemo.
NN: Brinući o fizičkom, zaboravili smo donekle na mentalno zdavlje. Kako da ga zaštitimo?
MARINKOVIĆ: Iako intuitivno lakše i više brinemo o fizičkom zdravlju (tako smo naučili), ipak brinemo i o mentalnom zdravlju. Za mentalno zdravlje se vezuju predrasude i negativne konotacije, pa često ne pričamo o mentalnom zdravlju s prijateljima, komšijama i teže se odlučujemo za traženje pomoći, za razliku od fizičkog zdravlja. Mnogi će se usaglasiti da je zaštita mentalnog zdravlja i normalizacija priče o njemu jedna od najboljih stvari koje je pandemija donijela, jer uviđamo svakodnevno koliko su mentalno i fizičko zdravlje podjednako važni. Mentalno zdravlje štitimo, najopštije govoreći, prevencijom i intervencijom. Prevencija znači edukaciju o tome šta se sve podrazumijeva pod prirodnim i tipičnim reakcijama svojstvenim čovjeku u određenim situacijama, ali i kada je vrijeme za traženje pomoći. Intervencija se odnosi na prepoznavanje kada nam je pomoć potrebna i odlučivanje da se javimo stručnjacima s kojima ćemo raditi na unapređenju vlastitog mentalnog zdravlja, prevazilaženju prepreka i građenju života za nas vrijednog življenja. Zapravo, kada govorim o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, mislim na sve uzrasne grupe.
NN: Emocije su dio ljudi, da li maske otežavaju njihovo pokazivanje drugima?
MARINKOVIĆ: Samo jedan segment ispoljavanja emocija uključuje facijalne ekspresije. Zapravo, u ispoljavanju emocija učestvuje cijelo naše lice i tijelo. Možda su naše usne pod maskom, ali oči i obrve nisu. Pored facijalne eksperesije, ispoljavanje emocija podrazumijeva i naše ponašanje. Uzevši sve ovo u obzir, možda ne možemo da vidimo jedan dio lica našeg sagovornika, ali možemo i dalje da ga čujemo, kao što i on može da čuje nas, da se međusobno razumijemo i ponašamo u skladu s emocijama.
NN: S kojim se sve specifičnim problemima javljaju ljudi psiholozima u doba korone?
MARINKOVIĆ: Ljudi se javljaju za pomoć s problemima koji jesu i nisu direktno povezani s korona virusom. Nekako nam se čini kada slušamo i čitamo o tome kako se cjelokupna situacija odražava na naše funkcionisanje, da se ljudi za pomoć javljaju samo zbog situacija i problema koji su u direktnoj vezi s pandemijom. Ali ako se fokusiram na pandemiju, iz mog iskustva, ljudi se javljaju najčešće zbog simptoma anksioznosti, brige za zdravlje, posao i svoje bližnje, depresivnosti, ali i zbog posljedica koje je korona donijela: nemogućnost putovanja, preseljenja, studiranja ili smrti članova porodice, kao i usljed mnogobrojnih drugih faktora koji utiču na čovjeka svakodnevno.
NN: Praznici su iza nas. Kako se na ljude odrazilo obilježavanje pod ovim mjerama?
MARINKOVIĆ: Mnoge stvari su prije pandemije bile jednostavnije, o tome nismo ni mislili jer je to za nas bila realnost koju poznajemo. Usljed vrlo restriktivnih mjera u svijetu, ali i kod nas, ove godine su okupljanje i dolazak članova porodice koji žive, rade ili studiraju u inostranstvu bili otežani ili čak i nemogući. Mnoge porodice su bile odvojene od drugih članova svoje porodice. Kod onih koji su u istom domaćinstvu, ukoliko poštuju preproučene mjere, praznici su bili rezervisani za druženje unutar najužeg kruga porodice. Dakle, preporučene mjere i ograničenja u kretanju su nas doveli i do toga da su mnogobrojna putovanja i zimovanja otkazana, te smo izabrali ili smo bili prinuđeni ostati u svojim domovima i svojoj zemlji. Praznici su nam omogućili i kratak predah od užurbanog tempa, posla, od škole i studija, vjerujem da je za pojedine ovo dobar aspekt proteklog perioda.
NN: Šta možemo očekivati u pogledu mentalnog zdravlja nakon pandemije?
MARINKOVIĆ: Mi smo vrlo adaptibilni, a to smo i iskustveno mogli vidjeti od početka pandemije do danas. Mnoge stvari koje su za nas nezamislive kada o njima pokušamo razmišljati, ispostavi se da su zapravo savladive. Kontekst oko nas i u nama se neprestano mijenja. Istina, te promjene nisu često velike poput ovih koje proživljavamo usljed pandemije, ali ih imamo u iskustvu, jer život svakom od nas donese i stresne događaje, neizvjesne, tužne i one lijepe. Ono čemu se lično nadam jeste da ćemo nastaviti da govorimo o zdravlju: mentalnom, ali i fizičkom, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo u datom trenutku.
Stres ne utiče podjednako na sve
NN: Prijeti li nam globalni PTSP?
MARINKOVIĆ: Nezahvalno je o tome govoriti u ovoj situaciji, jer bi procjena struke mogla izgledati kao neka vrsta nagađanja, ali rekla bih da ne. Svoju pretpostavku temeljim na nalazima istraživanja, u kojima je ispitivano kako se visokostresna i traumatska iskustva odražavaju na mentalno zdravlje pojedinaca te je ustanovljeno da se stresna i traumatska iskustva ne odražavaju podjednako na sve ljude. Kod nekih se razviju simptomi PTSP-a, dok kod drugih ne. Dakle, ne treba da potcjenjujemo naš kapacitet za adaptaciju i našu rezilijentnost, kao i kapacitet za učenje i prilagođavanje novonastalim situacijama.
izvor: Nezavisne novine