Penzija.
Najčešće izgovarana riječ ljudi koji su napunili 65 godina. Onih koji su završili svoj radni vijek i nakon višedecenijskog rada stekli status penzionera. Kad će penzija? Kolika je penzija? Hoće li povećati penziju? Hoće li kasniti penzije? Odgovor na svako pitanje počinje sa „kad bude penzija“. Sasvim logično. Najvećem broju pripadnika ove populacije penzija je jedini izvor prihoda i bukvalno im život zavisi od penzije.
Čim uđu u šestu deceniju ljudi sve češće upotrebljavaju ovu riječ. Papir i olovka su u rukama, sabiraju se godine provedene na radu u inostranstvu, makar to bile i države koje u vrijeme rada nisu bile inostranstvo. „Domaći“ radni staž se računa „u dan“. Kalkuliše se i sa „ratnim“ stažom. Polako se podvlači crta...
Sredovječnom čovjeku penzija je neki daleki cilj. Dalek toliko da mu djeluje nedostižan, gotovo apstraktan. Lakše bi mu, čini se, bilo da nije upućen u primanja današnjih penzionera. Zbog toga je najčešća reakcija na pomen penzije odmahivanje rukom, uz opasku „ko će to da dočeka“.
A, šta je sa mladima? Njima je najlakše. Zašto da u ovim godinama razmišljaju o penziji?! Pa, tek su zakoračili u svijet odraslih. Oni treba da uživaju u životu. Ova bolna tema sačekaće ih u narednoj fazi života. Nažalost.
Da li može i drugačije?
Popunjavanjem ankete daćete svoj doprinos istraživanju na temu „Svijest o penzionom problemu u BiH“. LINK ANKETE
