fudbal

Jubilarni, peti Play Media Day održaće se 05. 06. 2020. godine u Cinestar 4DX Delta Planetu, kada će Banjaluka ponovo na jedan dan postati regionalni komunikacijski centar i okupiti predstavnike najvećih regionalnih kompanija, agencija i medijskih kuća. Najveći komunikacijski događaj u Bosni i Hercegovini sa više od 1000 domaćih i regionalnih učesnika i oko 40 predavača i panelista, ove godine se vraća još veći i bolji, da dokaže ono što već godinama propagira - da je komunikacija beskonačna.

Organizator događaja, Play Team iz Banjaluke, otkriva da će ovogodišnje peto izdanje okupiti najcjenjenija i najzanimljivija imena iz svijeta komunikacija, koja će prenijeti svoja teorijska i praktična znanja iz oblasti marketinga, komunikacija, medija i PR-a, društvenih mreža, brendiranja i dizajna. Prvi potvrđeni predavači dolaze iz vodećih evropskih agencija, a ove godine nećemo slušati samo o najaktuelnijim trendovima u kreativnoj industriji. Slušaćemo o njihovom oblikovanju, kreiranju i nastanku, jer dolaze ljudi zaslužni za to. Dolaze njihovi kreatori.

Poznata su prva potvrđena imena predavača, kao i moderatorke, koja je poznato i svima omiljeno medijsko lice regiona. Za ugodnu atmosferu i odličnu energiju biće zadužena harizmatična Ida Prester, a u ulozi nekih od predavača, koji su prvi objavljeni ćemo vidjeti: Tijanu Tamburić, Diederik Van Middelkoop-a, Craig Black-a, Ole Huld-a i Igora Mladinovića.

Tijana Tamburić je osnivačica londonske kreativne agencije „Female Narratives“, a nalazi se na Forbsovoj listi „30 ispod 30“ najuspješnijih mladih ljudi na svijetu. Diederik van Middelkoop je izvršni kreativni direktor kompanije „Amp.Amsterdam“, a neki od njihovih klijenata su brendovi: Nike, Adidas, Coca-Cola, Heineken, Audi, BMW. Škot Craig Black je nezavisni dizajner i direktor kompanije Creative Inverclyde, kojem je talenat za kaligrafiju i tipografiju pružio priliku za rad na različitim svjetskim projektima iz svih poslovnih sfera.

Ole Huld je nezavisni crossmedia producent, programer i društveni pripovjedač, čiji je moto „Tehnologija je cool - ali ljudi su još više cool“. Pokretač je kreativnog i duhovitog koncepta „GrillTennis“. Igor Mladinović je kreativni direktor u hrvatskoj agenciji Imago Ogilvy, agenciji koja je osvojila prestižnog kanskog Lava. Slovi za jednog od najkreativnijih ljudi u Hrvatskoj, a reklamnim vodama uspješno plovi već 15 godina.

U fokusu ovogodišnjeg Play Media Day-a biće društveno odgovorni projekti, kao i oni koji upućuju na brigu o očuvanju životne sredine. Čitav događaj će biti u znaku ekologije, kako bi se skrenula pažnja na važnost djelovanja i prevencije, kada je riječ o našoj planeti.

Jubilarni peti regionalni komunikacijski događaj ponudiće mnoštvo kreativnog sadržaja, koji će predstavljati savršen spoj teorije i prakse kroz stručna predavanja, panele i radionice, na kojima će prisutni imati priliku da saznaju najnovije trendove u oblasti kreativne industrije.

Cjelodnevna konferencija biće prilika za sve individualce, kreativce, freelancere, ali i kreativne agencije, institucije, firme i kompanije da čuju najzanimljivije savjete iz oblasti koje ih zanimaju, kao i šansa za kvalitetno umrežavanje, koje je neophodno za stvaranje dobre poslovne klime u društvu.

“Putem protekla četiri događaja, predstavljeno je više od 150 predavača i panelista, uz gotovo 3000 učesnika iz BiH i regiona. Peti Play Media Day će utvrditi svoju poziciju, kao nezaobilazan događaj na mapi kreativne industrije regiona. Ove godine vlada veliko interesovanje internacionalnih marketinških stručnjaka, koji žele da budu dio programa događaja, što je pokazatelj da je događaj privukao pažnju ne samo regionalne, nego i svjetske publike”, poručuju organizatori.

Događaj koji će promijeniti pogled na kreativnu industriju, do sada neviđen u Bosni i Hercegovini, pružiće inspiraciju svima, koji su spremni da budu hrabriji i drugačiji od ostalih, te da postanu lideri u svojim sferama poslovanja.

Cjelodnevna doza pozitivne energije, odlične atmosfere, uspjeha, istrajnosti, volje, želje, truda i ljubavi, pružiće motivaciju i podstrek svima, koji dođu na peto izdanje Play Media Day-a, bez obzira kojim se poslom bavili.

Drugu godinu u nizu je Addiko Bank – banka partner događaja, dok je ovogodišnji Play Media Day 05 podržala i kompanija Mtel. 

Više o događaju i prvim predstavljenim predavačima je dostupno na https://playmediaday.com/, kao i na društvenim mrežama Play Media Day. Akcijska cijena kotizacija od čak 50% popusta za sve pretplatnike na Play Media Day Newsletter od sada je dostupna na: http://playmediaday.com/kotizacije/.

Vidimo se 05.06.2020. u Banjaluci u Cinestar 4DX Delta Planetu.

Komunikacija je beskonačna!

Njegova svetost patrijarh Pavle rođen je 11. septembra 1914. godine u Kućancima kao Gojko Stojčević, a preminuo je 15. novembra 2009. godine. Bio je primjer istinske vjere, dobrote, mudrosti, skromnosti, duhovnosti. Za njega se sa punim pravom može reći da je bio moralni i duhovni autoritet mnogih u Srbiji, autoritet je stekao poštovanjem i ljubavlju. I ovako je govorio."Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi", govorio je patrijarh Pavle koji je rano ostao bez roditelja pa se o njemu i bratu Dušanu brinula baka Draga i tetka, najstarija očeva sestra.

"Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvijek", isticala je njegova svetost koja je još kao dijete boravila u manastirima provodeći u njima ljetnje raspuste.

Osnovnu školu je završio u Kućancima, gimnaziju u Tuzli i Sarajevu, u Beogradu više razrede Šeste beogradske gimnazije, Bogoslovski fakultet i dvije godine na Medicinskom fakultetu.Postavši patrijarh svoju mudrost je rado prenosio drugima i često je pričao o ljubavi:

"Ljubav je najviša vrlina. Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se, osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate".

Doticao se i dobrog i lošeg u ljudima.

"Ne branimo se od tuđeg zla, zlom u sebi.... Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi", isticao je patrijarh koji je prije monaškog života radio kao veroučitelj, a pre nego što ga je Srpska pravoslavna crkva proglasila poglavarem radio kao episkop raško-prizrenski.
I podsjećao nas je:

"Čovjek ne može da bira vrijeme u kojem će se roditi i živeti; od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovjek ili kao nečovjek, bez obzira na to u kom narodu i od kojih roditelja".

Umeo je da nam poruči:

"Bog nas je stvorio ljudima i traži od nas da to i budemo. Nema takvih vremena u kojima to ne bi mogli biti i ne bi bili dužni da to budemo".
I učio nas onom najvažnijem:

"Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi - jer, ljubav je veza savršenstva - kada bi se makar držali principa 'što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima', onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja".

Na čelu SPC bio je od 1990. dо 2009. godine, kada je i umro, 15. novembra.

Brojne priče prepričavaju se o životu patrijarha, a iz svih događaja koje su opisali svjedoci isijavaju osnovne poruke pravoslavlja, neokaljanog, izvornog, kakvo bi trebalo da bude i u dušama svih koji sebe smatraju ne vjernicima - već ljudima.
I sam početak patrijarha Pavla u SPC ukazivao je kakav će biti.

Toliko je, pričano je iz sveštenih krugova, bio skroman da ni u manastiru dugo nisu znali da je izabran za episkopa.

Nikada nije imao kola ni telefon..."Kome sam potreban, neka mi piše", govorio je.

Beograđani su patrijarha Pavla susretali na ulici, u tramvaju, autobusu…

Idući u crkvu na Banovom brdu i usred ljeta koristio je gradski prevoz. Pratilac mu je jednom predložio da ne ide autobusom jer je vruće, a autobus prepun ženskog razgolićenog sveta. Patrijarh mu je odgovorio "Znate, svako vidi ono što želi."
Jednom prilikom, dok je sam išao uzbrdo trotoarom ulice Kralja Petra, u kojoj je sedište Patrijaršije, sustiže ga, u najnovijem modelu "mercedesa", sveštenik jedne od najpoznatijih beogradskih crkava. Zaustavio je automobil, izašao i obratio se patrijarhu:

"Vaša Svetosti, dozvolite da vas povezem! Samo recite gde treba…"

Patrijarh ne htede da ga odbije, uđe i sjede. Čim krenuše, videvši kako luksuzno izgleda ovaj automobil, upita ga patrijarh:

"A, je l' te, oče, čiji je ovo auto?"

"Moj, Vaša Svetosti!" kao da se pohvali protojerej.

"Stanite!" zapovedi patrijarh Pavle. Izađe, prekrsti se i reče svešteniku: "Neka vam je Bog na pomoći!"

Sveštenici prepričavaju i da je patrijarh imao lijepe, udobne cipele. Te cipele, ustvari, nekada su bile ženske čizme, koje je neko bacio. Od njih je u svojoj radionici patrijarh načinio sebi dobre cipele.

Priča kaže da ga je obućarskom zanatu naučio neki čovek koji je popravljao cipele u blizini Patrijaršije, a neki kažu da je zanat "pendžetiranja đona" naučio u manastirima.

Jednog dana je video vozača ispred patrijaršije kako menja gumu i zatražio da mu pozajmi parče od gume koju je čovek nameravao da baci. Od te gume je izrezao kalup i tako zakrpio svoje cipele.
Umeo je patrijarh i da bude i strog.

Uoči jednog obeda, za trpezom su svi izgovarali molitvu. Jedan monah je ćutao. Patrijarh ga upita zašto ćuti, a monah je odgovorio da se moli u sebi. Patrijarh mu je na to rekao da onda treba i da - jede u sebi.

Priča se i da je dok je kao vaspitač radio u Banji Koviljači, iz ledene vode spasao dječaka koji se davio. Kao posljedicu tog poduhvata dobio je, u to vreme smrtonosnu, tuberkulozu. Međutim, iako mu doktori nisu davali više od tri mjeseca života, on je uspeo da se oporavi i doživi duboku starost.

Zanimljivo je i da je najbližim srodnicima, patrijarh Pavle ostavio samo budilnik i sat.

Njegovim ordenjem, ali i pisanim delima, neprocenjive vrijednosti - raspolagaže SPC.

Ovo je samo djelić onoga što nam je u amanet ostavio voljeni srpski patrijarh.

Dok se o muškom samozadovoljavanju mogo govori i piše, a ta tema je predmet i mnogih šala, ženski užitak u tom pogledu još nekako tabu tema. To nisu priče koje žene rado dele, pa čak ni s prijateljicama, ali samo zato što o tome ćute – ne znači da to i ne rade.

Naime, studije pokazuju da je ženama generalno seks i potrebe vezane za njega neizostavan deo života baš kao i muškarcima, ali postoje neke ključne razlike i što se tiče masturbacije. Na primer, žene se za razliku od muškaraca retko kad ograniče samo na jedan orgazam, jer ne osećaju toliki umor pa im ne treba odmor. Osim toga, studije pokazuju da veliki broj žena može doživeti orgazam samozadovoljavanjem već za dva do tri minuta, dok im je u samom seksu za to potrebno više vremena.

O tome koliko često masturbiraju, kako i o čemu pritom razmišljaju otvoreno su progovorile za Kosmopolitan.

Koliko puta nedeljno masturbirate?

Oko 5 puta nedeljno
Zavisi od toga kakva mi je nedelja, koliko sam pod stresom – ako sam pod većim stresom onda češće jer me to smiri. Rekla bih u proseku 1 do 2 puta nedeljno
Oko 4 do 5 puta nedeljno
Prosečno od 6 do 8 puta
Ponekad i do 14 puta
To zavisi od puno faktora, ponekad prođe i cela nedelja da to ne radim, a nekad je to jednom dnevno

Koliko dugo u proseku to traje?

Zavisi, od pola sata do 2 sata
Obično od 5 do 10 minuta, nemam više vremena
Od 15 do 20 minuta
Oko pola sata
Pet minuta
Od 5 do 15 minuta

Koristite li pritom neku igračku?

Ne, ne nisu mi potrebne
Ne uvek, najčešće koristim samo prste, ali ponekad sebi pomognem vibratorom ako ciljam na brži orgazam
Ne, nikad nisam razmišljala o tome da sebi kupim tako nešto
Kad se setim, koristim vibrator
Da, obožavam takve stvarčice, praktične su i mogu ih koristiti pod tušem, a sviđa mi se što su s njima orgazmi intenzivniji i traju duže

U koje doba dana se najčešće samozadovoljavate?

Obično uveče, pre spavanja, oko 23 sata
Uveče, a i preko dana kad osećam velik stres
Pre nego što idem na spavanje
Rano ujutro mi je najdraže, dok još ležim u krevetu
Kad se tuširam, obično predveče

U kojoj poziciji to najčešće radite?

Najčešće tako da ležim na leđima, tako mi je lakše
U tušu ili kadi dok sedim
Ležim u krevetu i menjan položaj stomak/leđa u zavisnosti od toga koliko sam umorna
U svom krevetu, dok ležim na stomaku
U tušu, dok stojim

Doživite li uvek orgazam?

Daaaaa
Ne, ne svaki put
U 90 posto slučajeva da
Većinom da
Ne
Da stimulacijom klitorisa, mada to nije moj ‘preferirani orgazam’

Masturbirate li ređe kad imate partnera?

Da, ali samo na početku veze
Da svakako, jer deo toga preuzima seks
Otprilike isto, možda malo manje
Jednako ili čak i više, jer što više seksa imam to više razmišljam o njemu

Šta vam pruža najveći užitak kad to radite?

Stimulacija klitorisa definitivno
Nisam istraživala mnogo toga, ali najviše nežan pritisak na klitoris
Stimulacija G-tačke vibratorom
Istovremeno penetracija igračkom i stimulacija klitorisa
Mešavina razno raznih dodira, uključujući i stimulaciju bradavica

O čemu razmišljate dok to radite?

Najčešće samo gledam porniće, ne moram da se zamaram razmišljanjem
Vizualizujem razne vrele scene, a ja imam glavnu ulogu. Najčešće je to nekakav grupni seks i slično
Ne bi verovali, ali moja česta fantazija je neki sado/mazo scenario s lekarom ili policajcem
Razmišljam o seksi kolegi s posla, ili razmišljam o seksu s partnerom i još jednim muškarcem
Najčešće o svom partneru, nekad i o super ranijim seks iskustvima

Šta možete zaključiti?

To je definitivno zdrav način otpuštanja stresa i bolje je za spavanje od pilule
Volim da uključim porno filmove za masturbiranje, ali nekako mi je draže da to radim pod tušem i zamišljam razne stvari
Mislila sam da sam ja čudna i da jedino ja to radim, jer niko o tome nikad nije pričao. Kao mlađa sam se stidila zbog toga
Mislim da bi masturbacija mogla biti tajna mira na svetu – da to svi rade, bili bi manje pod stresom
Nema boljeg osećaja od pružanja užitka sebi, a ako to radimo lakše nam je i lepše da užiamo i s partnerom
Nakon toga se osećam bolje, smirenije i zdravije

Član fočanskog Karate kluba "Ljubišnja" Goran Kovačević, rođen sa Daunovim sindromom, osvojio je titulu šampiona BiH u katama u konkurenciji parakaratista i postao kandidat za odlazak na Paraolimpijske igre koje će ove godine biti održane u Tokiju.

Kovačević je osvojio zlatnu medalju na Prvenstvu BiH za seniore, veterane i parakaratiste, koje je proteklog vikenda održano na Ilidži.

Ovaj tridesetpetogodišnji Fočak trenira karate već 15 godina, a na takmičenjima nastupa posljednje tri godine.

Nakon velikog broja osvojenih medalja na turnirima u Republici Srpskoj, Srbiji i Crnoj Gori, prvi put je nastupio na Prvenstvu BiH i odmah se okitio najsjajnijim odličjem.

Njegov trener Ljubomir Todović potvrdio je da je osvajanje šampionske tiutle Goranu Kovačeviću otvorilo mogućnost da učestvuje na Paraolimpijskim igrama ove godine u Tokiju.

Karate će na Olimpijskim igrama u Tokiju prvi put biti zastupljeno na ovom najvećem svjetskom sportskom događaju.

Na nedavno održanoj manifestaciji "Izbor najboljih sportista opštine Foča" Goran Kovačević je, drugu godinu, dobio priznanje za najboljeg sportistu sa teškoćama u razvoju.

Najbolji srpski teniser svih vremena Novak Đoković pobijedio je Austrijanca Dominika Tima u finalu Australijen opena i ponovo obezbijedio lidersku poziciju na ATP listi.

Najbolji srpski teniser pobijedio je Tima rezultatom 3:2 u neizvjesnom i kvalitetnom meču u kojem su oba tenisera pokazala izuzetnu igru.

Ovom pobjedom Đoković je pretekao Rafaela Nadala i vratio se na prvo mjesto ATP rang liste sa 325 poena prednosti u odnosu na drugoplasiranog.

Srpski teniser je osvojio osmu titulu na Otvorenom prvenstvu Australije, gdje u finalnim mečevima nikada nije izgubio i neprikosnoven je na ovom turniru.

On je postao 14. igrač koji je uspio da odbrani trofej u Melburnu.

Novak je do finala današnjeg turnira došao nakon pobjede nad Rodžerom Federerom, a Dominik je u polufinalu eliminisao Aleksandra Zvereva.

Ovo je bio 11. međusobni susret dvojice tenisera, a Novak je dobio sedam od prethodnih 10 mečeva.

Australijen open je prvi gren slem sezone i igra se za ukupan nagradni fond od 71 milion dolara.

Novaku Đokoviću ovo je bilo 26. gren slem finale sa skorom 17-9 u borbi za najveće trofeje.

Đoković je ovom pobjedom postao prvi teniser u Open eri sa titulama u tri različite dekade i to posle Kena Rouzvola koji je to uradio tokom 50-tih, 60-tih i 70-godina prošlog vijeka.

On je nastavio dominaciju "velike trojke" u kojoj je sa Federerom i Nadalom to bio 13. Gren slem zaredom koji su oni podijelili među sobom. Ovo je i četvrta godina zaredom gdje najveće titule osvajaju igrači sa 30 i više godina.

Upoznati neku osobu je lijepo, često nam se to dešava, svakog dana. Međutim, prava magija je u usklađenju, sudaranju srca i uma sa nekim i tako odjednom otkrivamo harmoniju između naših svijetova, iskra galaksije gdje drugi vide samo lokve od kiše.Često nas udari privlačnost svijeta fantazije ili fikcije, bez razumjevanja da sam život sadrži još nevjerovatnije, magične i misteriozne procese. Šta se dešava sa ljudima koji se skoro ne poznavajući, nađu na istoj tački i mjestu da bi se dopali jedno drugom?​"Prijateljstvo je duša koja živi u dva tijela, srce koje živi u dvije duše."

~ Aristotel
Ne govorimo samo o procesu zaljubljenosti, već i o tome veličanstvenom kontaktu koji podržava najsvršenija prijateljstva; one veze koji ne znaju za probleme koji se odnose na vrijeme ili udaljenost, ali koje imaju miris podrške, pakta, emocionalne harmonije u kojoj postoji zajednička briga i iskrena pažnja.

Ljudska bića dolaze u vezu jedni sa drugima, baš kao što to određeni atomi rade, kao i mjesec sa vodom okeana, uzrokujući talase. Možda je život upravo ovo: pustimo da nas fantastična veza koju uspostavljamo sa određenim ljudima tokom vremena osvoji i dovede nas do precizne destinacije. Tako se formira proces rasta u kojem dopuštamo da učimo, dijelimo, pomažemo i dopuštamo da nam pomognu time što ostavljamo vječni emocionalni otisak u srcima drugih i u našem srcu.

Zakoni privlačnosti u prijateljstvu

Elena i Sara su se upoznale na fakultetu. Tokom lekcije o audiovizuelnoj komunikaciji, profesor je započeo video strip grupe Montz Pzthon, koji je na nekoliko trenutaka učinio da se čitava klasa glasno nasmije. Međutim, kada se većina učenika već vratila u strogu tišinu i fokusirala na zadatak, Sara nije mogla da zadrži smijeh. Kada je to primetila Elena, nije mogla da izbjegne da se glasno ne nasmeje. Taj trenutak označio je početak njihovog prijateljstva, velikog prijateljstvo.

Kada je riječ o emocionalnim odnosima i prijateljstvu, naučna istraživanja teže da prodube više temu o prednostima a ne o prouzrokovanim faktorima tj. skrivenim procesma koji definišu "magičnu" vezu, iznenađujuću i odlučujuću. Postoji jedan aspekt koji je važno znati i to će vam svakako biti zanimljivo.

Prijateljstvo sakriva mnogo složenije procese od onih koji se aktiviraju kada je u pitanju jednostavna privlačnost između para. Postoje zakoni i psihološke dinamike koje ćete željeti da upoznate.

Samo-otkrovenje

Najautentičnija prijateljstva nisu zasnovana samo na dijeljenju zajedničkih strasti, na istim ukusima ili vrijednostima. Čak ni vrijeme provedeno zajedno ne utiče na snagu i transcendenciju prijateljstva.Stručnjaci iz socijalne psihologije znaju da postoji tačka fleskanja koja određuje trajanje (ili kraj) prijateljstva. Govorimo o samo-otkrovenju. Ljudi treba da podijele svoje brige, strahove i probleme sa nekim da bi dobili podršku, da bi osjetili intimnost i saučesništvo.

Kada se ispovjedimo drugoj osobi i ta osoba čuva naše tajne, štiti i podržava nas, počinje magija. Kada ovaj prijatelj otvori svoje srce i otkrije vam nešto, magija se nastavlja.

Emocionalno vezivanje i zakon ogledala

Nakon što shvatimo da možemo vjerovati ovoj osobi, potrebni su nam drugi procesi koji učvršćuju vezu rođenu neobičnom činjenicom. Govorimo o tim "emocionalnim darovima", kao što su lojalnost, razmatranje, bezuslovna podrška, priznanje, iskrenost ili sposobnost da podstičemo naš lični razvoj.

Postoji još zanimljiv koncept definisan od strane socijalnih psihologa Carolyn Weisz i Lisa F. Wood sa Univerziteta Puget Sound, u državi Vašington: to je teorija "mirror", koja se ponekad naziva "princip ogledala u prijateljstvu". Ova realnost je ujedno i elementarna i neophodna.

Sticanje kontakta sa nekim osobama podrazumijeva bavljenje osobom koja se slaže sa našim identitetom, koja često djeluje kao naš vlastiti odraz ili prdstavlja ravnotežu našeg ličnog epicentra. Dobar prijatelj je u stanju da nam kaže, na primijer, da je izbor koji smo napravili, ili da osoba u koju smo zaljubljeni nije dobra za našu suštinu, jer nas pretvara u nešto što mi nijesmo (tj. da se udaljavamo od refleksije nas samih).

Mozak ima potrebu da se poveže sa posebnim ljudima

Vi to nazivate intuicija ili šesto čulo, ali često mozak zna ko je najbolja osoba za nas, sa kim je dobro izaći na piće da bi ublaži bol i privučemo nade uz toplu čokoladu, a takođe zna koga je najbolje izbejgavati, koga je najbolje ostaviti ispred vrata kako bi se poštedjeli prijateljstva zasnovanog na čistom interesu.Našem mozgu se dopadaju čvrsta i trajna prijateljstava iz konkretnog razloga: ona nam pomožu da preživimo, da damo smisao našim danim. Ovako zadovoljavajuća veza je kao aspirin protiv stresa, to je melem koji reguliše naše nivo kortizola, jer direktno ubrizgava dopamin i serotonin, koji se nalaze u pogonu ritma sreće.

Dozvolite da vas slučajno osvoje, neka život uđe u magičnu vezu sa posebnim ljudima koji čine vašu realnost vrhunskim scenarijem, gostoljubivim i stimulativnim.

Akciona grupa „Za čisti sliv rijeke Bosne“ organizovala je radionicu „Akcioni plan-Za čiste obale rijeke Bosne“ 30.01.2020. godine u Etno selu Kotromanićevo kod Doboja. Sastanku su prisustvovali predstavnici Instituta za zdravlje Zenica, JU Vode Srpske, ROTOR organizacije za razvoj turizma i predstavnici Timova Akcione iz partnerskih lokalnih uprava iz doline rijeke Bosne.

Na radionici su prezentovani: rad Akcione grupe u 2019. godini, Akcioni plan „Za čiste obale rijeke Bosne 2020-2025“ i dobra praksa modela video nadzora u Gradu Visoko. Učesnici su podržali Akcioni plan i svojim sugestijama doprinijeli kvalitetnoj nadogradnji aktivnosti Akcione grupe u narednom periodu.

Na kraju radionice, predsjednik ribolovnog udruženja „Bosna“ iz Doboja je prezentovao inicijativu: da se riješi problem uništavanja i krađe ribe u rijeci Bosni u Šamcu, jer se čini velika šteta prilikom migracije ribe uzvodno do gornjeg toka rijeke Bosne. Grupa nesavjesnih pojedinaca pomoću električne struje ubija i krade velike količine ribe koja se kreće uzvodno tokom svoje migracije. Akciona grupa je jednoglasno prihvatila inicijativu da se uključi u zajedničku kampanju i akciju sprečavanja velike štete ribljem fondu u rijeci Bosni.

Članstvo Akcione grupe „Za čisti sliv rijeke Bosne“ sačinjavaju gradovi/općine/opštine: Ilidža, Centar Sarajevo, Ilijaš, Visoko, Kakanj, Zenica, Žepče, Zavidovići, Maglaj, Tešanj, Doboj Jug, Doboj, Modriča, Šamac, zatim JU Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, Federalna uprava civilne zaštite, Republička uprava civilne zaštite Republike Srpske, u koordinaciji ROTOR organizacije za razvoj turizma regije. Akciona grupa radi na zagovaranju zaštite životne sredine, uspostavljanju kontinuiteta ekološko-turističkih aktivnosti, podrške institucija aktivnostima projekta, kao i ekološkoj i turističkoj valorizaciji područja u dolini Bosne.

ROTOR-organizacija
Projekt Menadžer
Siniša Mitrović

Čovjek je dužan da bude inteligentan! A ako njegova profesija ne zahtijeva inteligenciju? A ako nije mogao da se obrazuju: takve su bile okolnosti. A ako mu okruženje nije dozvolilo?

​ A ako bi zbog inteligencije bio "crna ovca" među saradnicima, prijateljima, porodicom, prosto bi mu smetala da se približi drugim ljudima?

Ne, ne, ne! Inteligencija je neophodna u svim okolnostima. Potrebna je i zbog drugih, i zbog samog čovjeka.
Ona je veoma, veoma važna, prije svega da bi živjeli srećno i dugo - da dugo! Jer je inteligencija ravna moralnom zdravlju, a zdravlje je potrebno da bi živjeli dugo - ne samo fizički, već i mentalno. U jednoj staroj knjizi je rečeno: "Poštuj svoga oca i majku da dugo živiš na zemlji." Ovo se odnosi na cijeli narod, i na zasebnog pojedinca.
​
Mnogi ljudi misle: inteligentan čovjek to je onaj koji je mnogo čitao, koji je dobio dobro obrazovanje ( po mogućnosti humanitarno), mnogo putovao, zna nekoliko jezika.

Međutim, može se imati sve to i biti neinteligentan, a može, u velikom stepenu, da se ništa od ovog nema, a ipak unutra biti inteligentan čovjek.

Obrazovanost se ne smije miješati sa inteligencijom. Obrazovanost živi starim sadržajem, a inteligencija - stvaranjem novog, osvještavanjem starog znanja kao novog.

Inteligencija to nije samo znanje, već i sposobnost da se razumiju drugi. Ona se ispoljava u hiljadama i hiljadama malih stvari: u sposobnosti da se sa uvažavanjem spori, da se ponaša skromno za stolom, u umjeću da se neprimjetno (upravo neprimjetno) pomogne drugom, da se čuva priroda, ne baca smeće oko sebe - ne prlja opušcima ili psovkama, glupim idejama (to je takođe smeće, i to još kakvo!)

Upoznao sam na ruskom Sjeveru, seljake, koji su bili zaista inteligentni ljudi. Oni su održavali iznenađujuću čistoću u svojim domovima, znali su da cijene dobre pjesme, umjeli su da ispričaju "dogodovštinu" (to jest, šta se desilo sa njima ili drugima), vodili su uredan život, sa razumevanjem se odnosili prema tuđoj tuzi, i tudjoj radosti.
​

Inteligencija to je sposobnost za razumijevanje, za opažanje, to je tolerantan stav prema svijetu i ljudima.

Inteligenciju treba razvijati u sebi, trenirati - trenirati duhovnu snagu kao što se trenira fizička. A trening je moguć i neophodan u bilo kojim okolnostima.

Da treniranje fizičke snaga doprinosi dugovječnosti - to je razumljivo. Mnogo manje se shvata da je za dugovječnost neophodno treniranje duhovne i mentalne snage. Stvar je u tome da su zlobne i zle reakcije na okruženje, grubost i nerazumevanje drugih - znak mentalne i duhovne slabosti, čovjekove nesposobnosti da živi ...

Predusretljivost i dobrota daju čovjeku ne samo fizičko zdravlje, već i ljepotu. Da, upravo ljepotu.

Čovjekovo lice, izbora se zlobom, postaje ružno, a kretanje zlog čovjeka lišeno je gracioznosti - ne specijalne gracioznosti, već prirodne, koja je mnogo vrednija. Socijalna dužnost čovjeka je da bude inteligentan. To je dužnost i prema samo sebi. To je zalog njegove lične sreće i "aure dobrote" oko njega i prema njemu (to jest, usmjerene prema njemu).

Neuronauka pjevanja pokazuje da kada pjevamo naši neurotransmiteri se sjedinjuju na novi način.

To pokreće desni temporalni režanj u mozgu, oslobađajući endorfine koji nas čine pametnijim, zdravijim, srećnijim i kreativnijim. Kada pjevamo sa drugim ljudima ovaj efekat se pojačava.

Dobra osjećanja koja dobijamo od pevanja u grupi su neka vrsta nagrade za timski rad.
Istraživanja govore da stvaranje muzike u grupi se koristilo kao instrument društvenog života. Grupe i plemena pjevali su i plesali zajedno da bi izgradili lojalnost, prenijeli važne informacije i otjerali neprijatelje.

Nauka podržava pjevanje

Ono što do nedavno nije bilo jasno, je da pjevanje u grupama izaziva oslobađanje serotonina i oksitocina - hormona, i čak sinhronizuje naš srčani ritam.

Grupno pjevanje bukvalno je stimulisalo zajednicu na "ujedinjenje svakog stanovnika pećine". Oni koji su pjevali zajedno bili su snažno povezani i preživljavali su.

U svojoj knjizi "Nesavršena harmonija: traženje sreće, pjevanje s drugima" (Imperfect Harmony: Finding Happiness Singing With Others) Stacy Horn kaže da je pjevanje:

"Infuzija idealnog smirujućeg sredstva koje umiruje vaše nerve i podstiče vaš duh."

Pjevanje usrećuje

Već deset godina, nauka naporno radi pokušavajući da objasni zašto pjevanje ne samo da ima tako umirujuće dejstvo, već i energetsko dejstvo na ljude. Brojne studije su pokazale da pjevanje oslobađa endorfin i oksitocin, koji oslobađaju od napetosti i stresa i koji su povezani sa osjećajem povjerenja i vezivanja.

Pjevanje pomaže ljudima sa depresijom i smanjuje osjećaj usamljenosti, čini ljude mirnijim, srećnijim i povezanijim.

Britanska pjevačica i direktor hora Sofija Eftimiu opisuje pjevanje kao proces svjesne kontrole našeg disanja i grla, kada sjedinjujemo to sa ritmom i stihovima za stvaranje pjesama.

U grupnoj postavci, svaki član grupe osjeća muzičke vibracije koje istovremeno prolaze kroz njihovo tijelo. Naši srčani ritmovi postaju sinhronizovani. Sofija objašnjava:

"Mi bukvalno formiramo ujedinjen srčani ritam."

Svako može pjevati

Jedna od velikih stvari pjevanja je u tome, da možete dobiti dobro stanje, čak i ako nijeste dobri u tome. Jedna studija pokazala je da:

"Grupno pjevanje može donijeti zadovoljavajuće i terapeutske senzacije, čak i kada zvuk koji se stvara vokalom ima osrednji kvalitet."

​Tania de Jong, - pjevačica i osnivač "Creative Australia", efikasno koristiti sposobnost grupnog pjevanja da digne svakog člana grupe, nezavisno od njihove sposobnosti da pjevaju.

Projekat organizacije "One Voice" ujedinjuje mnogo različitih ljudi da pevaju. Tania kaže:

"Jedna od sjajnih stvari u pjevanju je što vas povezuje sa desnom stranom mozga. To je strana odgovorna za intuiciju, imaginaciju i sve naše kreativne funkcije. To nas povezuje sa svijetom mogućnosti. U savremenom životu, stalno nas bombarduju sa toliko mnogo informacija koje obrađujemo i analiziramo. Uglavnom smo zaglavljeni u lijevom dijelu našeg mozga. Zato je od suštinskog značaja da se obrazuju atributi koji nas razlikuju od mašina. Najbolji način za to je pjevanje."

Pjevajte bilo gdje i u bilo koje vrijeme

Ove pogodnosti su besplatne i dostupne svima. Svi imamo glas. Svi možemo pjevati, čak i ako ne mislimo da možemo.

Bilo je vrijeme kada smo svi pjevali. Pjevali smo u crkvi, oko logorske vatre, u školi. Od tada kada je grupno pjevanje stvaralo preporod, mnogi od nas ne pevaju. U nekom trenutku, neko nam je rekao da budemo smireni ili da razmislimo o našem nesavršenom pjevačkom glasu.

​Dignite svoj glas

Američka operska pevačica Keti Ket želi sve nas da podstakne da pjevamo češće, bez obzira na naše umjeće.

"Pjevanje povećava samosvijest, samopouzdanje i sposobnost komuniciranja sa drugima. Smanjuje stres, umiruje nas i pomaže nam da jačamo naš identitet i utiče na naš svijet.

Kada pjevate, muzička vibracija se kreće kroz vas, mijenjajući vaše fizičko i emocionalno stanje. Pjevanje je staro koliko i brda. Ovo je zaista jedna od najaktivnijih stvari koje možemo učiniti." Keti nastavlja:

"Međutim, društvo je iskrivilo stavove o vrijednosti pevanja. Pjevanje je postalo nešto što je rezervisano za elitne talente, ili zvijezde sa visokim performansama, menadžmentom, datumima koncerata, ostavljajući sve nas sa destruktivnom kritikom naših sopstvenih glasova."

Ona tvrdi da je pjevanje instinktivno i neophodno za naše postojanje. Nije obavezno da ste izuzetan pjevač koji će imati koristi od osnovnih bioloških prednosti pjevanja.

​Svima se dopadaju autentične osobe, koje rade sa srcem koje vibrira sa njihovim snovima, koje preuzimaju odgovornost za svoje odluke i postupke.

​Ne volimo kada se govori drugima šta da rade, niti volimo zlonamjerne komentare čija namjera je samo da se neko uništi. Mi volimo prave i zahvalne ljude, one koji ne traže nagradu, one koji rade nesebično, koji nam vjeruju i podstiču nas da slijedimo svoje snove.
Ne, nije lako baviti se osobama koje sa svojim zlim pokušajima pokušavaju da naprave katastrofu u našim životima. Veoma je teško kada se nađete u situaciji kada su namjere skrivene, a osjećanja nas zaslijepe.

Koliko god može izgledati neobjašnjivo, izloženi smo životu u ovim vezama, jer potiskujemo naš um i sve radimo sa mukom izazvanom očekivanjima i nevjericom. Ne shvatamo da je jako teško emocionalno se distancirati i početi se oslobađati od loših ljudi. Zbog toga je ovaj proces jako težak.

Dobri ljudi su stvarno važni u našim životima

Ljudi koje volimo da budu u našem okruženju, poznaju vrijednost sreće i tuge, pokušavaju da ne povrijede ili umrtve druge, daruju osmijehe i nude svoj kiseonik kada neko ostane bez vazduha.Ljudi koji govore iskreno, su vjerni i odani, istrajani su u ostvarivanju svojih snova. To su ljudi koje volimo da nas okružuju, jer oni igraju sa pravim vrijednostima koje čine da se osjećate dobro i iscjeljuju rane iz prošlosti.
​​To su ljudi koji stvaraju radost i čine da umre žal, oni koji se ne stide da priznaju svoje greške, koji prihvataju svoje greške i uče od njih. To su osobe koje nas prihvataju i sjedinjuju naše polomljene dijelove, omogućavajući našim tegobama da nestanu u moru zaborava.Oni se odupiru presudama i omogućavaju ti da pokažeš svoju priču, ignorišu ogovaranja i ne izmišljaju tvoj život. Oni se oslobađaju od glasina, " imaju ličnost" i djeluju sa hrabrošću u lice nepravdi.

Ljudi sa kojima rastemo su oni koji govore jezikom osjećanja, koji su solidarni, dobri i savjesni; oni koji ne truju naše živote, oni koji znaju prave vrijednosti i stavljaju ih na pravo mjesto.

Znamo da im možemo vjerovati, jer oni deluju sa poniznošću i zahvalnošću u vezi sa životom. To su mudre osobe sa svojim snovima i imaju hrabrosti da vode svoje odnose prema cijenjenju a ne prema interesu.Sklanjanje od bola, približava nas sreći

Vrijedi otvoriti oči prema svijetu i izbjegavati kontak sa ljudima koji gase život i pokušavaju da spriječe naše postojanje. Moramo pokušati da sijamo, da pronađemo svoj put i riješimo se etiketa.

Kada se emotivno distanciramo od ljudi koji nas povređuju, oslobodićemo se straha, tuge i toksičnosti. Na ovaj način, naše samopoštovanje zavisi samo od nas, izbjegavajući da ostanemo bez zaštite i ne dozvoljavajući drugima da se zbog njih osjećamo inferiorno.
Ne radi se o fizičkom radu, ali postizanje emotivne distanciranosti od tih osoba, nam omogućava da riješimo ono što se svaki dan dešava kako ne bi postali ogorčeni u isčekivanju svojih budućih namjera.

​Ne zaboravite da smo mi oni koji daju validnost stavovima i postupcima drugih. Iz tog razloga, dajte značaj ljudima koji se dobro odnose prema vama i koji vas vole. Pokušajte da pobjegnete bez kajanja od toksičnih ljudi: vaše emocionalno zdravlje će vam biti zahvalano.