fudbal

Škola za trudnice “Radosnica” iz Banjaluke organizuje besplatni info dan o trudnoći, porodu i roditeljstvu u Doboju.
Drage trudnice, sa velikim oduševljenjem pozivamo vas na jedinstveni, besplatni i najveći događaj u Zeničko-dobojskom kantonu - Panel za trudnice - 27.2.2020. u 17h!
LOKACIJA - HOTEL INTEGRA , Doboj

Ove godine, predavači će biti dr Gordana Sredanović spec.ginekologije i akušerstva, dr Jadranka Perić Zovko spec. ginekologije i akuserstva, dr Ana Cvjetinović spec.pedijatrije, dr Slaviša Ćelić spec.anesteziologije sa reanimacijom, dr Slaven Krajina spec.pedijatrije.

Nakon edukativnog programa, trudnice očekuje velika nagradna igra u kojoj će moći da osvoje električna baby njanjalica, stolica za hranjenje beba, jastuk za dojenje, deka za bebu, Pampers pokloni, Weleda paketi, Vrisak haljina, Curaprox pokloni, Violeta paketi, torta od pelena by J.Zajac, Femibion pokloni, SebaMed paketi, Medimpex pokloni, Mustela paketi, MAM poklona i još puno toga, koje su obezbijedili prijatelji i sponzori događaja: Euromand, 4UPharma, ElPharma, Bojprom, Mustela, BioTechnology and Genetics, Pampers, SebaMed, Curaprox, Violeta, Weleda, Vrisak, Jelena Zajac, Medimpex, MAM, Bepanthen, Alvogen, kozmetički salon Ceca, Easy Cool Baby, Leda, Tropic, Konzilijum, Innotech, Oktal Pharma.

Sve zainteresovane trudnice se mogu i danas prijaviti na ovo besplatno druženje mogu putem Facebook stranice Škole za trudnice “Radosnica” ili pozivom na broj 065 915 979.
27.2.2020. je dan za sve trudnice iz Doboja, Zenice ili za sve one koje žele da budu dio ovog velikog događaja!
Čekamo vas u dobrom raspoloženju!
Budite brze, prijavite se na vrijeme! ❤️

Tijana Tamburić: Uvijek sam za autentične priče i korištenje adekvatne naracije u reklamama

Tijana Tamburić je 27-godišnja djevojka rođena u Beogradu, ali odrasla u Londonu, gdje sada živi. Ipak, za sebe kaže da je pravi „globetrotter“ - odnosno „svjetska skitnica“. Suosnivačica je londonske kreativne agencije Female Naratives, ali ni poslovi kreativne direktorice, producentakinje i govornice, joj nisu strani. Svoje priče dijeli putem različitih medija i na inovativan način, a cilj joj je da pomogne, informiše i stvori značajne promjene.
Tijana će održati inspirativno predavanje na ovogodišnjem regionalnom komunikacijskom događaju - Play Media Day! U susret 5. jubilarnom komunikacijskom događaju, razgovarali smo o njenoj karijeri, idejama, projektima, društvenim medijima i aktuelnim trendovima u kreativnoj industriji.
Našli ste se na Forbsovoj listi „30 ispod 30“, najuspješnijih mladih ljudi na svijetu. Kako se osjećate povodom toga?
Ne osjećam se mnogo drugačije. Vijest je došla iznenada, saznala sam da sam na listi u isto vrijeme, kada je objavljena i u javnosti, tako da sam bila potpuno nepripremljena s obzirom na to, da me sve zateklo usred snimanja. Nova, ovogodišnja Forbsova lista izlazi vrlo brzo i radujem se da vidim ko je na njoj. Lijepo je kada prepoznaju i nagrade posao koji radiš, ali tada rad ne prestaje - samo se još više intenzivira.
Možete li nam reći više o projektu Female Narratives?
Female Narratives je kreativna agencija namijenjena svim ženama, a osnovale smo je Franziska Klein i ja. Cilj nam je bio da se čuju priče o brendovima, putem priča realnih žena. Ali, zanimljiva je činjenica da djelujemo koristeći kolektiv „freelance“ žena, koje sve imaju različite vještine, od režiserki, preko pjesnikinja, planinarki, do muzičarki i DJ-ica. Zajedno smo stvorili zajednicu u Londonu i šire, a sve se podržavamo na različite načine.
Kako pomoću društvenih medija, možemo stvoriti pozitivne društvene promjene u stvarnom svijetu?
Vjerujem da svako sa velikim prisustvom i uticajem na društvenim mrežama, ima obavezu širiti neku vrstu pozitivnih i korisnih poruka. Takođe, vjerujem da se era uticaja influensera u modi/modelingu/lifestyle-u bliži kraju, a vodeće mjesto zauzima nova generacija aktivista - što mi je mnogo zanimljivije. Ti ljudi moraju biti odgovorni za svoje postupke u stvarnom svijetu, a mnogi od njih stvaraju zajednice - poput Grete Thunberg i njene akcije „Friday's For Future“, ali i ljudi sa mnogo manje pratioca čine svakodnevno nevjerovatne stvari.

Radimo naporno na tome da osiguramo da naša zajednica postoji i u realnom svijetu, a ne samo na društvenim mrežama, organizujući mnogobrojne događaje tokom cijele godine, na kojim ljudi mogu prisustvovati i upoznati nove ljude lično, licem u lice.

Šta Vas motiviše da dajete najbolje od sebe?

Motiviše me to što imam priču koja nije samo moja, već priča za mnoge i namijenjena je široj publici. Osjećam se odgovornom da učinim da se svačija priča čuje, kao i da se ljudi predstave na najbolji mogući način. Često radim nove stvari i istražujem teritoriju, koja ranije nija bila ispitana, pa moram sama putem svog primjera drugima pokazati i dokazati da će moja priča uspjeti. Sve što radimo je zajednički rad, pa želim omogućiti da moj tim doživi najbolje moguće iskustvo, ali i zavoli finalni projekat u istoj mjeri, kao ja.

O čemu ćete pričati na regionalnom komunikacijskom događaju - Play Media Day 05?

Govoriću o svom životnom putu, kao srpkinji koju je odgajala nevjerovatno snažna žena. O tome da ste mi rekli prije 5 godina da ću osnovati žensku kompaniju, kako bih vam rekla da ste ludi, jer su bukvalno svi moji prijatelji bili muškarci. Nisam voljela djevojke. Govoriću o tome, kako sam naučila kolika je snaga ženstvenosti u poslu.

Koji su trenutni trendovi u kreativnoj industriji?

Ne znam da li je to trend, ali podržavam kompanije koje stoje kontinuirano iza projekata, za koje se zalažu. Na primjer, kada je LGBT parada u Londonu, mnoge kompanije odjednom postaju LGBT-ove pristalice i daju novac u dobrotvorne svrhe, ali jednokratno. Zanimaju me brendovi koji pronalaze načine za ostvarivanje autentičnog angažmana sa zajednicama i projektima dugoročno, koji dakle kontinuirano i aktivno rade na načinima, da se ta podrška proširi i poslije samog događaja u budućnosti.
Uvijek sam za autentične priče i korištenje adekvatne naracije u reklamama. Volim spajanje tehnologije – „gamificiranje“ iskustava ili korištenje virtuelne stvarnosti/proširene stvarnosti ili više različitih medija u kampanji. Odličan primjer je posljednja Pradina kampanja za proljećnu kolekciju, sa video snimcima, koji se reprodukuju unutar videa. Volim kampanje u kojima se razmišlja izvan okvira i koje koriste sredstva na novi, do tada neviđen način. Prada je u istoj kampanji koristila lokalne cvjećare u gradovima širom svijeta i fotografije svoje kampanje, kao ambalažni papir za bukete cvijeća. To je bila njihova reklama.
Više o petom regionalnom komunikacijskom događaju Play Media Day dostupno je na www.playmediaday.com. Obezbijedi svoje mjesto na vrijeme, među više od 1000 učesnika iz oblasti kreativne industrije, uz 50% popusta do 01.03. Vidimo se na Play Media Day 05! Komunikacija je beskonačna.

1984.godine jedna od najboljih jugoslovenskih klizačica Sanda Dubravčić upalila je na Olimpijskom stadionu „Koševo“ olimpijski plamen i označila početak najvećeg sportskog događaja ikad održanog na ovim prostorima do tada.
Organizacija Zimskih olimpijskih igara 1984. godine koštala je 142,6 miliona američkih dolara, a putem TV-a događaj su pratile oko dvije milijarde ljudi na planeti. Ukupno je prodato 250 000 ulaznica, od čega samo u inostranstvu 200 000.

Učestvovalo je 1 272 sportista iz 49 zemalja, a sa događaja je izvještavalo više od 4 500 novinara. Nakon 14. zimskih olimpijskih igara, Sarajevu je, uz olimpijske objekte, ostalo 2 850 novoizgrađenih stanova, više hotela, a bilo je otvoreno i 9 500 radnih mjesta.

Takmičenja su održana na Jahorini, Trebeviću, Igmanu, Bjelašnici, u „Zetri“ i „Skenderiji“. Jugoslavija je, nakon SSSR, odnosno Moskve 1980. godine, bila druga zemlja sa socijalističkim političkim uređenjem koja je dobila organizaciju ovog najvećeg sportskog događaja na planeti.

Američki umjetnik Doug Aitken stvorio je jedinstvenu instalaciju imena Mirage Gstaad, koja izgleda kao jednostavna kuća, osim činjenice da je prekrivena velikim ogledalima.

Konstrukcija se stapa s prirodom u švicarskom Gstaadu i nikad ne izgleda jednako. Ovisno o položaju gdje stojimo, dobu dana ili vremenskim prilikama, kuća mijenja svoj izgled. Pogledajte ovu fascinantnu građevinu smještenu u švicarskim Alpama.

Aitken je prethodno instalirao Mirage u pustinji izvan Palm Springsa u Kaliforniji 2017. i unutar bivše državne banke u Detroitu u Michiganu prošle godine.

Na upravo završenom 10. Evropskom i mediteranskom filmskom festivalu koji se održava u Piranu, nagradu za doprinos evropskoj kinematografiji osvojio je glumac i reditelj Dragan Bjelogrlić.
Ovaj prestizni filmski festival, koji je osnovan pre 10 godina, do sada je ovu nagradu dodelio Radetu Šerbedziji i Denisu Tanoviću.

Prvo veče Festivala u Piranu otvorio je nastavak kultene serije Senke nad Balkanom, reditelja Dragana Bjelogrlića.

Festival Evropskog i mediteranskog filma osnovan je 2010. u znak sećanja na genijalnog direktora fotografije Vilka Filacha. Prve dve godine festival se održavao u Kopru, a potom se preselio u Piran, gde se svake godine prikazuju najveći filmski hitovi sa festivala kao što su Berlin, Cannes, Venice, Toronto, Karlovi Vari, Sarajevo …

Šta kaže jedan Libijac u Beogradu: Za vrijeme Gadafija svaki Libijac je imao sve!

Libijac koji živi u Beogradu, Mohamed Alsakit Abdulgasem, smatra da je skoro sve što se u medijima govorilo o Gadafiju neistina i da stvari stoje potpuno suprotno.

– Libijci su pod Gadafijem živjeli normalno i slobodno kao što se živi ovdje u Evropi. Kažu da je Gadafi za 42 godine vlasti lividirao dvije do tri hiljade ljudi. U proteklih godinu dana u Libiji je lividirano preko 60.000 ljudi. Riječ je o samo jednoj godini!

Kažu da je Gadafi ukrao naš novac. On je živio u šatoru, a njegovi rođaci su živjeli kao i svi drugi. Čak i da je ukrao milione, znate li koliko smo milijardi izgubili zbog sukoba koji nas je zadesio i koliko sada gubimo?! Svi se sada prave da ne znaju i niko ne pominje našu naftu.

Govorili su da je Gadafi diktator. U njegovo vrijeme 17.000 ljudi je ležalo u zatvoru. I to su sve bili osuđeni kriminalci. Sada u zatvorima leži najmanje 27.000 ljudi.

Pritom, kriminalci su pušteni, a u zatvore su strpani oni čiji je jedini grijeh što su podržali Gadafija. Problem nije bila diktatura Gadafija, već to što velike zemlje i velike kompanije imaju ekonomske interese u Libiji.

Mohamed priznaje da je i u vrijeme Gadafija bilo grešaka, ali kaže i da je bilo kritičara koji su tražili da se stvari poprave.

– U Libiji nije bilo sve idealno i postojale su kritike. I sam sam pisao mnogo članaka za libijske novine o tome. Dakle, postojala je sloboda govora.

One koji su bili protiv Gadafija podijelio bih u tri grupe. Prvu čine oni koji su željeli da se u Libiji živi još bolje i da imamo još bolje uslove obrazovanja, rada i življenja. Sebe svrtstavam u tu grupu.

Drugu čine oni koji su došli spolja, sa NATO-om.

Treću grupu čine islamisti. Oni su najjači jer imaju veliki uticaj na lokalno stanovništvo. Veoma se plašim radikalnih islamista i mogućnosti da Libija postane novi Irak – da svaki dan budu bombaški napadi i lividacije.

Iako nije posjetio zemlju još prije sukoba, Mohamed kaže da se čuje sa rođacima i da prati šta se tamo dešava. O tome kako je u Libiji danas, kaže:

– Sve je u haosu. Jedan dan ima struje, pa deset nema. Interneta nema, a telefoni rade povremeno. Sve komunalne usluge su stale i sve je u haosu. U vrijeme Gadafija mogli ste da napunite rezervoar za tri evra, a sada je nekoliko mjeseci bila nestašica?!

Problem u Libiji je u tome što niko ne može da kontroliše plemena. Sada imate milion Gadafija u Libiji koji misle da im sve pripada i sve žele da prisvoje za sebe!

Volim Gadafija jer su u njegovo vrijeme svi imali sve! Gadafi je dao nadu Africi. Želio je da napravi jednu banku za cijelu Afriku. E, tu je pogodio Zapad i njihove interese.

Gadafi nam govorio da se školujemo u Srbiji.

– Srbija je uvijek predstavljana kao prijatelj Libije i tako smo učeni i u školi. Gadafi je volio Srbiju zato što ju je vidio kao neprijatelja zapadnih interesa. Podržavao je Srbiju i tako što je slao naše studente ovdje da se školuju. Govorio je da svako treba da ide u Srbiju i da se tamo obrazuje.

"Ne gubite želju da šetate: ja šetam svaki dan, stičem blagostanje i ostavljam iza sebe svaku bolest; Imam najbolje misli dok šetam, i ne znam za tako tešku misao koju ne mogu zaborviti dok šetam ... a dok stojimo mirno, mi se sve više približavamo bolestima ... Zato samo nastavi da hodaš, i sve će biti u redu."
​
(Bruce Chatwin)Šetnja. Moje tijelo u poslednje vrijeme osjeća hitnu potrebu za šetnjom. To je najprirodnija, zadovoljavajuća i smislena fizička aktivnost za čovjeka.

Treba svaki dan šetati ne samo zbog fizičkog blagostanja, već prije svega zbog mentalnog i duševnog zdravlja.

Često dok šetam, posmatram automobile na putu, a misao koja me uvijek dodirne je "mi smo ludi!". U većini automobila je samo jedna osoba, a često je i kratka putanja automobila koji putuju. Malo je, malo je ljudi koji hodaju. Zimi izgleda da živimo u betonskoj pustinji. Podsjeća me na scene filmova naučne fantastike sa višestrukim svemirskim brodovima koji lupaju okolo kao ludi ... nažalost, nijesmo daleko od ovog načina života.

Bilo bi bolje da to uradimo usred prirode, ali čak i u gradovima šetnja je terapija sa svih tačaka gledišta.
​
"Šetnja pretpostavlja da se na svakom koraku svijet mijenja u nekom njegovom aspektu i da se nešto mijenja u nama"
​
(Italo Calvino)

​Na svakom koraku naša noga dolazi u kontakt sa zemljom, da bi se onda odvojila i vratila ubrzo nakon toga, ritam koji je stvoren je naša ravnteža, tijela i uma. Dok je tijelo u harmoničnoj akciji, naš um takođe putuje i oslobađa se, ali to čini na potpuno drugačiji način nego kada je tijelo mirno. I samo zato što je um slobodan, ideje se rađaju.
​
​"Ako tražite kreativne ideje, idite pješke. Anđeli šapuću čovjeku kad on ode u šetnju."
​
( Raymond I. Myers)
Šetnja je dobra, zaista jako dobra za rast duše iz više razloga: to je aktivnost koja dovodi djecu u svijet, tjera ih da iskuse umor, ljepotu i zadovoljstvo što su vlastitim nogama došli do određenog mjesta, dovela ih u kontakt sa zemljom, korak po korak, pomaže djeci da vjeruju u svoj fizički i mentalni potencijal, tjera ih da se kreću na prirodan i zdrav način, imaju mogućnost da harmonično dišu zajedno sa ritmom svojih koraka. Upravo iz tih razloga, Waldrof vrtići provode mnogo dana u sedmici, šetajući ujutro, po suncu, kiši, hladnoći ili vrućini.
Šetnja sa nekim je deljenje ne samo mentalnog i verbalnog, već i fizičkog, dva ili više tijela koje zajedno stvaraju harmoniju od 360 stepeni. Šetnja sama po sebi je inicijatorsko putovanje, to je način slušanja sopstvenih tekućih misli dok tijelo zahtjeva adekvatan pokret.
​
"Nema tuge koja, dok hodate, ne blijedi i polako se topi."
​
(Romano Battaglia)
​
Šetajte jer vaše tijelo to traži, hodajte ako ste ljuti, hodajte sa svojom djecom, s prijateljima, zajedno sa partnerom, bosi ili sa cipelama, u prirodi, u šumi, radite to svaki dan, nekoliko puta dnevno, odvojite malo vremena za šetnju svijetom ...
​
​"Šetajući učimo život,
ljudi koji šetaju poznaju sebe,
šetnja lječi rane od prethodnog dana.
Šetajte, gledajte zvijezde, slušajte glas,
prateći šum drugih koraka."

(Ruben Blades)

Proslavljeni srpski glumac Vojin Ćetković izjavio je za Srpskainfo da se dobro osjeća i da je sada sve u redu.
Nakon što su mediji objavili da mu je sinoć pozlilo na premijeri filma “Grudi” u Beogradu i da je hitno prevezen na VMA, kaže da je dobio mnogo poziva, poruka prijatelja, između ostalog i iz Republike Srpske.
– Neizmjerno sam zahvalan svima koji se interesuju za moje zdravlje. Izvinjavam se što ne stižem na sve poruke da odgovorim. Sinoć sam na premijeri, usljed premora, doživio prolaznu slabost. Sada se dobro osjećam. Vraćam se svakodnevnim aktivnostima u pozorištu, snimanju… Uskoro ponovo gostujem u Republici Srpskoj s predstavom “Noć bogova”, zajedno sa kolegama Dejanom Lutkićem i Nebojšom Ilićem. To me uvijek raduje – rekao je Ćetković za naš portal.

Zeničanin Rusmir Ljutvijević prvi je taksista koji će u ovom gradu besplatno prevoziti djecu sa posebnim potrebama.

Ovim poslom se ne bavi dugo, ali kaže da je želio pomoći drugima, jer i sam razumije šta znači imati dijete sa posebnim potrebama i koliko to iziskuje troškova.

Zna da mnogi roditelji nemaju marku-dvije za taksi da dijete odvezu na pregled.

– Imam sina, jedini slučaj u Kantonu, koji je sa posebnim potrebama. Radi se o dijagnozi “shank 3gen phelan mc dermid” oboljenja mozga, koja pravi dosta drugih problema. Djetetu se ne pravi protein u mozgu, što dovodi do drugih, propratnih oboljenja, poput manjka vode na mozgu, ukočenih tetiva, ne govori, ne priča… – govori Ljutvijević.

Njegov sin ima sedam godina.

– Pet godina sam prolazio borbu da pomognem svom djetetu, a sve vrijeme sam imao samo jednu želju, da se zaposlim kao taksista. Mom djetetu nema lijeka, ali mogu pomoći drugima. Želim ovako pokazati zahvalnost prema Bogu i pomoći djeci sa posebnim potrebama. Ne zanima me koliko ću potrošiti za njih, želim to uraditi od srca – govori Ljutvijević.

Finansijski nemoćan
Za njegov gest znaju već mnogi roditelji.

– Znam šta ja prolazim i zašto ne bih pomogao nekome ko nema i ko je finansijski nemoćan? Ništa ne znači potrošeni fildžan goriva da odvezem dijete u stacionar i Polikliniku, jer znam kako je – zaključuje on.

Fleksibilno radno vrijeme
Pored činjenice da mu omogućava da bude društveno koristan, posao taksiste omogućava mu i fleksibilno radno vrijeme.