strast

Glupost uvijek sjedi u prvom redu, da bi je svi vidjeli i divili joj se. Dok je inteligencija tiha i posmatra iz diskretnog ugla. Jer neznanje i zloba su poput vrste bolesti koja nikada ne pogađa one koji od nje boluju, već ljude oko njih.

U psihološkom carstvu, ljudska glupost ima različite stepene. U praksi postoji jedan stepen kojem se dodaje sastojak “loše namjere”.

Priznajmo, ko nikada nije pravio gluposti? To su akcije u kojima impuls ima veću težinu od promišljanja. To su vitalni trenuci iz kojih se nešto može naučiti, nešto što pripada prošlosti, rastvoreno zrelim pogledom i perspektivom lične ravnoteže.

Međutim, postoje i drugi aspekti. Ponekad potcjenjujemo glupost koja nas okružuje. Postoje ljudi koji se trude da izgledaju lucidno i savršeno, ali koji ne pokazuju ništa osim apsolutne naivnosti, prikrivene na bolan način. Zauzvrat, nema ništa gore za svaki budan i prosvijetljen mozak od svih glupih moda stvorenih da nas kontrolišu. Oni koji imaju za cilj homologizaciju naših interesa i ponašanja.

Svi smo, barem jednom, bili žrtve različitih vrsta ljudske, pa čak i institucionalne gluposti. One koja uvijek dolazi bez upozorenja. Produbimo ovu temu.Tri vrste ljudske gluposti

Prvo, morate znati da je najčešća glupost ona koja je povezana sa jednostavnom distrakcijom. Nešto što se dešava svima. Pravimo greške, zaboravljamo, a ponekad i povrijedimo druge zbog toga. Međutim, budite oprezni, jer su ova ponašanja uzrokovana nedostatkom truda, ulaganja ili ličnog učešća.

Drugi nivo na koji se glupost obično povezuje, o čemu se raspravlja u ovoj studiji – je nivo “nedostatka kontrole”. Tipično je za ljude opsesivno-kompulsivnog ponašanja i niske samokontrole. Ova vrsta gluposti može biti različitog stepena. To su obično vrlo uznemireni ljudi. Uticaj na okolno okruženje često je vrlo negativan.

Konačno, treća vrsta gluposti je ona koja je očigledno namjerna. Proglašava se glupim i onaj koji preduzme radnje za koje savršeno zna da će imati negativne posljedice. Teške šale, riječi pune loših namjera.

Oni su vrlo štetni profili ponašanja i neprestano su prisutni u našem društvu.  (stetoskop)

Postoji zaista teška stvar, to je znati kada treba izaći iz života druge osobe, da biste je mogli pretvoriti u slatku uspomenu, a ne u mržnju. Znati kako reći zbogom je umjetnost patnje, ali i učenja.

Prema studiji objavljenoj na portalu “Study.com”, glavni razlog zbog kojeg smo odlučili da odemo i da završimo vezu je osjećaj nejednakosti prisutan u vezi, gdje su različiti doprinosi svakog, i troškovi u smislu ” novac-bol ” su previsoki u odnosu na malu korist.

​​Uvijek postoji vrijeme kada treba otići, iako ne znate gdje, iako su vaša stopala bosa i vaše ruke prazne. Tek tada će vaše srce opet biti srećno.

Ljubav i patnja nikada ne bi trebalo da žive zajedno u ljubavnom odnosu. Ovo nije jasno svima, jer koncept “romantične ljubavi” čini da još uvijek vjerujete u ove lažne ideje. Ako dovoljno voliš sebe, ne dozvoli sebi da odeš u takve krajnosti…

​Kada je odlazak jedina opcija

Odnos u jednoj vezi, kao i svaki živi organizam, prolazi kroz stalne promjene. Svaka od njih ima za cilj jačanje veze i bolju spoznaju nas samih. Veza se mora nastaviti.

​Ljubav je, prije svega, izbor koji pravimo za slobodu. Međutim, mnogo puta to je glavni uzrok ljudske patnje. Da bi se izbjegla ta stanja duševnog bola, morate da znate kako da se oprostite na vrijeme, čime ćete izbijeći nastavak veoma štetnih situacija.Ovo su glavni aspekti koji treba da se vrednuju da bi shvatili da li je “odlazak sada vaša jedina opcija”:

Procijeniti da li problem koji vas je doveo do trenutnog stanja može imati rješenje.

U trenutku krize, potrebno je da se obje strane angažuju na isti način, ili barem da svako ima taj utisak o ovom drugom. Svaka vrsta neravnoteže dovodi da samo jedan dio daje svoju energiju, svoj entuzijazam i žrtvuje se, dok drugi dio samo prima ne nudi ništa zauzvrat.

Pokušajte da projektuje svoju trenutnu situaciju u dalekoj budućnosti. Da li mislite da ćete za 10 godina biti srećni ako stvari ostanu kao što su sada?

Ukoliko se suočite sa takvim temama, ocijenite da nije moguće pronaći rješenje, moraćete da pronađete snagu da kažete zbogom, odete i zatvorite lični krug i emotivno opterećujuću bol.

Volite sebe dovoljno da znate kada da odete, samoća će uvijek biti bolja od prisustva koje se protivi vašoj sreći, vašem unutrašnjem balansu. Voljeti ne znači dati sve ni za šta, već osjetiti se dostojnim priznanja i poštovanja.   (stetoskop)

Kako je svijet ulazio u opštu pandemiju, jedan od načina da se izborimo sa neizvjesnošću i izolacijom bio je da održavamo kontakte na ovakav ili onakav način. Video pozivi, virtuelni kvizovi, onlajn igre i društvene mreže predstavljali su dio dnevne rutine u karantinu i jedini način da se osjećamo da smo među ljudima.

Sada, kada je situacija različita, negdje je ponovo na snazi karantin a negdje se život odvija nešto normalnije, čini se da mnogi nemaju snage za druženje i da su skloniji tome da gledaju omiljeni film ili seriju i nastave da provode vrijeme sami, u sigurnosti doma.

Zašto je to tako?

Psiholozi su istraživali zašto sada neki od nas rjeđe uzimaju telefon u ruke i kontaktiraju prijatelje, a jedan od glavnih razloga je što se ne dešava puno toga novog u našim životima. Ne prija nam da pričamo sa ljudima jer nemamo toliko novog da im kažemo i dešava se da ti razgovori onda isuviše liče jedni na druge. Sve ovo ne važi za apsolutno sve ljude, ali vjerujemo da će se oni koji rade od kuće i ne putuju nigdje poslovno identifikovati sa takvom situacijom. Izazovno je izmišljati nove teme ako nemamo anegdote sa posla, putovanja, koncerata ili nakon upoznavanja novih ljudi.

Takođe, kako je pandemija, ili u posljednje vrijeme, vakcinacija, još uvijek dominantna tema, što više pričamo o njoj sa nekim, postajemo nervozniji i anksiozniji. A postoji i sveprisutniji osjećaj krivice jer je nama trenutno bolje nego drugim osobama koje poznajemo i ne želimo da se čini kao da se mi hvalimo time što nam zapravo život protiče u redu. To dolazi iz toga što mnoge osjećaje potiskujemo i tako sebi otežavamo suočavanje sa svakodnevicom, a naročito sa drugim ljudima.

Takođe, kako je pandemija, ili u posljednje vrijeme, vakcinacija, još uvijek dominantna tema, što više pričamo o njoj sa nekim, postajemo nervozniji i anksiozniji. A postoji i sveprisutniji osjećaj krivice jer je nama trenutno bolje nego drugim osobama koje poznajemo i ne želimo da se čini kao da se mi hvalimo time što nam zapravo život protiče u redu. To dolazi iz toga što mnoge osjećaje potiskujemo i tako sebi otežavamo suočavanje sa svakodnevicom, a naročito sa drugim ljudima.

Iako smanjivanje društvenih interakcija i kontakata može da nam prija, ne bi valjalo da to pređe u stalno stanje, jer može imati loše posljedice po naše mentalno zdravlje. Ovo doba godine se i inače povezuje sa manje događaja i nekom vrstom hibernacije u iščekivanju proljeća i više prilika za korišćenje lijepog vremena.

Kada se na to nadovežu samonametnuta izolacija i teške misli koje nastaju uslijed čestih loših vijesti, nastaje mentalno preopterećenje koje može biti opasno. Zato je dobro da probamo, makar malim koracima, da ipak pronađemo vrijeme i način za neku vrstu kontakta. Bila to poruka ili kratak poziv, potrudite se da ipak smislite neku temu za razgovor, makar kritiku tek izašlog filma ili serije, ili prijedlog novog recepta.  (stetoskop)

Adidas je pustio u prodaju novu verziju modela patika ZX 10000, koji je dizajniran tako da podsjeća na jednu građevinu iz Simpsonovih.

Dizajneri koji su radili na ovoj patici su bili inspirisani kombinacijom boja restorana brze hrane Krasti Burger iz ove popularne animirane serije. Kao i njegova maskota klovn Krasti, i model adidas ZX 10000 sadrži nijanse roze, tirkizne i braon boje. Osnovna boja patika je bijela, a neke ivice su obojene crnom i crvenom bojom. Ispod tradicionalnih adidas štrafti, nalazi se stilizovano slovo Z, što je logo modela ZX 10000.Ove patike izašle su u okviru adidasove Three Stripes’ A-ZX serije. Poznati njemački proizvođač je, naime, napravio plan prodaje 26 novih modela adidas patika za trčanje, gdje ime svakog od njih počinje jednim slovom alfabeta.

Adidas Krusty Burger patike dakle predstavljaju model na slovo K. Njih je za sada moguće nabaviti samo preko adidas CONFIRMED aplikacije po cijeni od 130 dolara, dok će one biti masovno dostupne tek od 27. februara. (stil.kurir)

Sastojci:

– 250 g svježeg sira

– 2 kašičica maslinovog ulja

– 1 kašičica ajvara

– so, biber

– 4 kašike sjeckanih lješnika

– peršun

Priprema:

Svježi sir izgnječite viljušom.

Dodajte mu maslinovo ulje, ajvar, so i biber.

Dobro promiješajte i oblikujte kuglice.Svaku kuglicu uvaljajte u susam ili sjeckani peršun.

Držite ih u frižideru do posluživanja.

Prijatno!   (hranaipiće)

Roditelji često griješe kada, umjesto motivacije i podrške, djeci stavljaju do znanja da je školski uspjeh važniji od njihovih socijalnih vještina i emocija. Istraživanja pokazuju da djeca takva očekivanja mogu protumačiti kao pritisak, a on im ne pomaže u uspjehu.

Ono što djeca misle da njihovi roditelji očekuju od njih, može imati značajnu ulogu u oblikovanju motivacije i želje za uspjehom. Pritisak roditelja može povećati dozu stresa, ali i negativno uticati na njihovu produktivnost i efikasnot u školi. To je veoma važno jer bi roditelji trebalo da cijene emocije, osjećanja, vrline, dobrotu i socijalne vještine više od školskih obaveza i uspjeha.

Naučnici Univerziteta u Arizoni pokrenuli su istraživanje koje pokazuje kakva je uloga roditelja u psihološkom zdravlju i školskom uspjehu djece. Istraživanje je obuhvatilo 506 učenika šestog razreda, koji su dali odgovore na pitanja koja se tiču njihovog odnosa sa roditeljima i očekivanja koje roditelji imaju od njih.

Prva vrijednost se odnosila na lične uspjehe djece, poput dobijanja dobrih ocjena i kreiranje uspješne karijere kasnije u životu. Ostale vrijednosti vezane su za dobrotu, pristojnost i socijalne vještine koje njihova djeca razvijaju sa drugim ljudima. Nakon toga su uporedili sve dobijene odgovore sa realnim uspjehom djece u školi, gledajući ocjene i izvještaje o njihovom ponašanju.

Najbolji rezultati bili su kod mališana koji su vjerovali da njihovi roditelji dobrotu i vrline cijene jednako ili čak više od školskih postignuća.Sa druge strane, djeca koja su smatrala da njihovi roditelji stavljaju veći naglasak na školski uspjeh, a ne na to da budu ljubazni prema drugima, imala su veći rizik od negativnih ishoda, poput depresije, anksioznosti, manjeg samopoštovanja, problema u ponašanju, kritike roditelja, problema sa učenjem i strahom od nižih ocjena.

“Čak i kad samo jedan roditelj naglašava i forsira dijete da mu školski uspjeh bude što bolji, može se javiti kontraefekat i ocjene mogu biti lošije”, kaže autorka ovog istraživanja Meri Lutar.

Naravno, nema ništa loše u tome da djecu podstičete da se trude i rade na sebi što više mogu. Problemi se javljaju kada roditelji forsiraju, kritikuju djecu i šalju poruku da mališani moraju biti najbolji po svaku cijenu ili da njihovo samopoštovanje treba da proistekne iz socijalnih faktora (poput nagrada ili najviših ocjena), umjesto naučenog ponašanja koja proističe iz kuće.

Postoje pozitivni načini za motivaciju djece za uspjeh u školi. Lutar savjetuje da fokus ne stavljate isključivo na učenje, da ne ističete školski uspjeh ili najvišu ocjenu kao jedino mjerilo vrijednosti djece. Ne bi trebalo da ih kritikujete kada dobiju lošu ocjenu, već da vidite da li im je potrebna pomoć kako bi savladali gradivo. Jednostavno, ne ističite njihove neuspjehe i nemojte stavljati fokus samo na njihove greške.

Najbolje bi bilo, ukoliko vaše dijete popusti u školi, da ispitate šta je uzrok tome i da pokušate da mu pomognete. Podrška roditelja i motivacija su najvažniji za djetetovo samopouzdanje, socijalni razvoj i što je najbitnije za vaš dobar odnos sa djetetom. Ono će rasti u mentalno zdravu osobu i, što je najvažnije, razviće se u kvalitetnu ličnost.  (yumama)

Svako od nas je bar jednom naišao na problem ugnjetavanja i maltretiranja tokom svog školovanja. I uvreda i ismijavanje i pogrdni nadimci spadaju u nasilje, samo je razlika u vrsti maltretiranja.

Ukoliko se ono desi (u vidu ismijavanja) nastavnici mogu i da zažmure, jer se može smatrati dječjom šalom. Ipak, ukoliko ono nastavi da se ponavlja i fokusira se na jednu osobu to već prerasta u vrstu maltretiranja, zvanu VRŠNJAČKO NASILJE.

Pod vršnjačkim nasiljem se podrazumijeva svaki vid ugnjetavanja i maltretiranja vršnjaka. Nasilje je širok pojam i ne obuhvata samo fizičku silu i prinudu, već i emocionalno zlostavljanje.

Kako reaguje žrtva?

Žrtve vršnjačkog nasilja veoma često upadaju u depresiju, povlače se u sebe i izdvajaju iz grupe. Tim mališanima je veoma teško da se povjere nekome i da priznaju kakav problem imaju, a pogotovo im je teško da svoja osjećanja ispolje i otvore dušu.

Kako izgleda društveni život žrtve?

Djeca samim tim što su isključena iz određenog društvenog statusa, ona su i izbačena iz školskog okruženja. Bezvoljni, nemotivisani i povrijeđeni, mališani, postaju slabiji učenici. Školski uspjeh se dovodi u pitanje, a samim tim se oni kao pojedinci eliminišu malo po malo iz društva.Istraživanje pokazalo da je trećina djece doživjela nasilje

U Americi je vršeno istraživanje koje je imalo za cilj da pokaže psihičke posljedice djece koja su kroz vršnjačko nasilje prošla. Naime, učenici su podijeljeni u četiri grupe: mališane koji su zlostavljani u prošlosti, učenike koji trenutno proživljavaju maltretiranje, one koji su bar jednom bili žrtve i djecu koja nikada nisu doživjela nasilje.

Rezultati ovog istraživanja su pokazali da djeca koja su u zlostavljana u prošlosti imaju bolje rezultate od mališana koji su u tom trenutku bili žrtve. Pored toga, mališani koji su bar jednom trpjeli nasilje su imali najlošije rezultate u svim kategorijama.

Naučnici su došli i do rezultata koja pokazuju da nasilje na djecu ostavlja velike posljedice. Naime, djeca koja nisu nikada doživjela nasilje su psihički zdravija od djece koja su trpjela zlostavljanje.

Važna poruka za roditelje i nastavnike

Vodite računa o svojoj djeci i učenicima, obratite pažnju na njihove postupke, emocije i probleme – tako ćete im sigurno pružiti podršku, a ujedno ćete spriječiti nasilje i pomoći jednom mališanu više. Veoma je važno da se svijest o nasilju podigne, kako kod djece, tako i kod odraslih. Mališani su naše blago i njihovo djetinjstvo i odrastanje moraju da budu svima prioritet. Bez izuzetka!  (yumama)

Zašto je to tako?

U stvarnosti se ove dvije platforme na neki način spajaju. TV emisije koje se emituju na televiziji mogu se naći i na YouTube-u, ali taj servis je djeci privlačniji iz nekoliko razloga.

Kada dijete koristi YouTube za gledanje sadržaja, ono kontroliše šta je na njemu. Kad gledaju TV kanal, moraju da gledaju ono što se prikazuje. Pomoću YouTube-a mogu da biraju šta će da gledaju, pa i se umore od određene emisije, u sekundi lako mogu da promijene ono što gledaju.

Uz to, YouTube-u je lako pristupiti. Prema Mercury Newsu, djeca pametni telefon u prosjeku dobijaju s navršenih 11 ili 12 godina. Budući da posjeduju te uređaje, mogu da pristupe YouTubeu- kad god požele, čak i na putu do škole ili u parku s društvom, prenosi Index.

Gledanje YouTube-a može biti korisno, ali i imati negativne posledice jer dijete ima pristup informacijama o svemu što ga zanima. Ako je na primjer zainteresovano za svemir, životinje ili nauku, na YouTube-u ima pregršt sadržaja o bilo kojoj temi.

To je i platforma koja omogućava interakciju. Djeca mogu da komentarišu sadržaj i osjećaju se kao da su dio zajednice, a osjećaj zadovoljstva koji to budi “tjera” ih da požele da se vrate po još.

Osim toga, na YouTube-u se svakodnevno pojavljuje nov sadržaj i to na različitim jezicima te svako dijete u svakom trenutku može da pronađe nešto zanimljivo za sebe.

Ukoliko u bliskoj budućnosti očekujete prinovu, tj. dolazak novog člana porodice, a pri tom već imate jedno dijete, možete očekivati da će se mnoge stvari promijeniti, naročito kada se radi o ponašanju mališana koje je prvo rođeno.

Kada se mama vrati iz porodilišta, oba roditelja počinju više da obraćaju pažnju na novog člana porodice, pa se starije dijete može osjećati zapostavljeno. Kod njega se može javiti razdražljivost, ali i određena doza ljubomore s obzirom na to da više nije u centru pažnje.

Zbog toga je veoma važno unaprijed ga pripremiti pričom kako je divno što će sada dijeliti ljubav sa batom ili sekom, što će imati društvo za igru kao i nekoga o kome će zajedno sa mamom i tatom brinuti sve dok ne poraste. Preporuka je što više razgovarati i na njemu razumljiv način objasniti da ga mama i tata isto vole kao prije i da nema razloga da se osjeća usamljeno ili obeshrabreno.

Isto tako, važno je da roditelji konstantno obraćaju pažnju kako na novorođenu bebu tako i na starije dijete i da ih nikako ne ostavljaju same. To znači da je potrebno da sa njima uvijek bude bar jedna odrasla osoba.

Nikako ne ostavljajte starije dijete kod kreveca za bebe

Stručnjaci savjetuju da svako ko ima starije dijete koje nema više od četiri godine bude obazriv jer je to još uvijek uzrast kada dijete nema predstavu o tome kako bi trebalo da se ponaša pa nehotice ili iz nepažnje može povrijediti najmlađeg člana porodice. Preporuka je da krevetac za bebe bude na vidljivom mjestu, kako bi roditelji uvijek mogli krajičkom oka posmatrati novorođenu bebu. Može se desiti da stariji mališan čuje plač bebe i da poželi da je podigne ili je uzme iz kreveca.

Obradujte svoje starije dijete poklonom

Prilikom širenja porodice, psiholozi se slažu oko konstatacije da starijoj djeci roditelji isto tako moraju biti privrženi kao i najmlađem članu. To može biti naporno u početku, ali dobrom organizacijom sve se može postići. Jedna od korisnih stvari koju možete uraditi jeste da posvetite određeno vrijeme starijem djetetu. Možete ga odvesti u park ili igraonicu u koju ste ranije često odlazili ili mu kupite omiljenu igračku. Takođe, ako voli da crta, nabavite mu pune pernice sa bojicama kao i slikarski pribor. To će djetetu preokupirati pažnju i ispuniti mu slobodno vrijeme. Nikako mu ne ne uskraćujte da radi ono što voli, naprotiv trebalo bi ga podsticati i naći dovoljno vremena za njega.

Zajedno učestvujte u svim aktivnostima oko bebe kako bi se starije dijete osjećalo prihvaćenijim

Jedan od načina koji se pokazao najboljim za sprječavanje ljubomore i ljutnje starijeg djeteta prilikom dolaska bebe jeste da ga uključite u sve aktivnosti oko njege novog članog porodice. Pa tako, roditelji mu mogu dodijeliti zadatak da im pomaže prilikom presvlačenja, hranjenja, kupanja ili oblačenja. Na taj način, dijete se neće osjećati odbačeno, već suprotno. Osjećaće se korisno i važno jer će misliti da je dovoljno odraslo da može da vodi računa o najmlađem ukućaninu.  (stetoskop)

Sastojci:

– 350 g miješanog mljevenog mesa

– 1 praziluk

– 4 veća krompira

– 2 manje šargarepe

– 2 dl mlijeka

– 2 dl jogurta

– 2 kašike brašna

– 4 kašike parmezana

– ulje, maslac

– so, biber

– peršun

Priprema:

Krompire i šargarepu očistiti, izrezati na kockice, pa skuvati u slanoj vodi.

Praziluk dobro oprati, izrezati sitno i popržiti na malo ulja. Kada praziluk omekša, dodati mljeveno meso i pržiti nepokriveno dok sva voda ne ispari. Posoliti i pobiberiti.

Na maslacu popržiti brašno, doliti mlijeko i energično miješati da se ne stvore grudice. Čim se smjesa zgusne, skloniti sa šporeta, umiješati jogurt, posoliti i pobiberiti.

U vatrostalnu posudu staviti ocijeđene krompire i šargarepu, dodati meso sa prazilukom i sve preliti bijelim sosom.

Dobro promiješati, na vrh staviti nekoliko komadića maslaca, posuti isjeckanim peršunom i rendanim parmezanom.

Zapeći u prethodno zagrijanoj rerni oko 15 minuta da jelo dobije koricu.

Prijatno!   (milicinakuhinja)